Nastavak: Tebi treći dio

.... Došlo je vrijeme da se probudim, pomiriti se moram da je više nema, zvuči neizvodljivo ali moram. Previše sam vremena proveo u sobi 2 sa 2 ne pokušavajući ništa. Čak sam se uspio i obrijati, to je veliki korak koji sam načinio u posljednje vrijeme. Sa teškim rukama i nogama izlazem na sunce na koje si me ti nekada posjećala, s tim da je u ovo mnogo teže gledati, tebe sam gledao sa zadovoljstvom. Ovo već prerasta u neku vrstu nervoze, kao da mi nije dovoljno lice osušeno i izborano, još mi sunce fali da ga mršti....
Povlačeći korake po bakarnom lišću aleje, shvatam da je sve oko mene ispunjeno tišinom. Vrijeme je stalo, tu su te liske koje šuškajući jedna od drugu daju mi znak da se još uvijek krećem mada nisam ni svjestan baš šta se dešava, previše je razlike u odnosu na prošlu godinu kad smo istom ovom alejom zajedno šetali, nekada je odisala srećom, radošću, da li je to bilo u mojim očima tada i da li sada opet u mojim očima odiše bolom i tugom, ili se pak nikada ništa nije mijenjalo. Ko će mu ga znati, s drugima nisam ni imao kontakt godinu dana, samo s tobom kroz slike još uvijek sam preživljavao, pretplaćen na tebe kao na narodnju kuhinju, bila si i u tim teškim trenutcima jedini oslonac za nastaviti dalje...
Prolaze dani ja pokušavam da se osvrnem na život i da ga vratim na put kakav je nekada bio. Možda bih i uspio, ali.... Uvijek ima ovo ali. Neko ga s namjerom ostavi u mom životu, čisto da mi pravi nedoumicu...Neko baš nije fer... Ne uspijeva mi da te izbacim iz glave u ovom stanu, u ovoj ulici, u ovom kvartu, u ovom gradu. Previše je stvari koje podsjećaju na tebe da bi se moglo nastaviti u istom bez tebe. Nekada se zapitam da li bi bilo moguće započeti nešto novo na nekom novom mjestu!? Mah, već sam donio odluku i ne mijenja mi se baš tek tako. Vidiš bar sam u tome uznapredovao, konačno sam postao odlučan, sredila se instalacija na južnoj magistrali. Poznavajući tebe  znam da ne bi sigurno bila ponosna na mene što sam baš na ovaj način se promijenio i postao odlučan. Maleno, pošto ne mogu bez tebe, odlučio sam da te potražim, da provedem još koji trenutak s' tobom, samo se nadam da će nas tamo gore neko spojiti, da gore nema niko ništa protiv da budemo zajedno kao što je neko ovdje na zemlji izgleda imao...

                                          

Eto srećo, sve je spremno, za koji trenutak krećem ponovo u potragu za tobom, nadam se da ćemo se uskoro ponovo sresti. Provjerio sam omču, tačno odgovara mom vratu. Vidimo se srećo moja jedina...