Gdje nestade ljubav?

"Ja tebe volim...". Eeee reče strasno, gotovo pa istinito, lijepo je zvučalo, još ljepše bilo čuti....

Dan danas sjednem pa se zapitam, je li to ona tako mislila? Jesam li ja nesto zeznuo, gadno zeznuo, pa se ta ljubav istopila? Šta je čovjek kao ja mogao da učini nešto tako loše pa da te riječi nestanu, jednostavno, ostanu samo kao sjećanja. Neke stvari teško dodju u glavu, a neke ti se same pokažu, svuda oko tebe isti slučajevi, pa ti nekako sve dodje na svoje, a kako gledaš druge, dobijaš neku utjehu, ali ne i nadu da će se nešto tako ponoviti i sutra, ovaj put istinito.
Pogledaš druge, pogledaš nju, vidiš tužne druge, vidiš sretnu nju. Kako je više gledam, sve manje vjerujem da je sretna, sve više vidim kako voli i njega onako kao što je voljela mene. Neko tako mlad a tako iskusan, uostalom, kakvo je to iskustvo, ljubavno, kada je interes u pitanju?
Žensko je razbirljivo, i kao takvo, ispitat će sve o osobi s kojom provodi vrijeme, tako je i ona ispitala i mene i sve o meni... Bio sam savršen za nju, sve dok nije saznala moje materijalno stanje, dok nije saznala da je jedino što joj ja imam ponuditi, ljubav. To njoj nije dovoljno.
- "Dragi od ljubavi se ne živi", odjekuju riječi.... Stegnuo sam šake, otkucaje srca nekako uspio smiriti, za koje mislim da su u tom trenutku oborile neki rekord u otkucajima u minuti, sklopih oči, vratih suze gdje su bile, "Nećete vani, ne sada, pokažite joj da ni meni nije stalo, bar u ovom trenutku, dat ćemo sebi oduška u 4 zida", u sebi prošaptah tek da me suze čuju.
"Ma uredu je, ja nemam što drugo da ti ponudim, naći ćeš ti već nekoga ko će moći, vidim da si u potrazi....E eno neko prodje sa Q7-com, da tebe ne traži?",počeo sam zvučati kao ološ, mali milion stvari mi je prolazilo kroz glavu, osim onoga što trebam reći, pomisli su sve bile upućene na one lijepe trenutke, kojih više neće biti....
Ode, kao da nikada ništa nije bilo, pa i nije, bar s njene strane. Ah da, našla je nekog čiču, svi ga zovu Deda Mraz, valjda zbog poklona koje dijeli, ne znam da li mu je to ime, ali veoma liči na "onog" Deda Mraza, bar po stomaku i boji kose.                                                            
Vidi što su sretni, divno pogledati, drago mi je zbog njih dvoje, sad mogu i ja konačno živnuti, slika mnogo govori. Ja još vjerujem u ljubav, i da ću je negdje naći.

Često mi opet kroz moju glavu prodje misao: " Kad vidiš da je ljubav dobila cijenu, shvatiš da je sve izgubilo vrijednost".