10-ka: Banovići-Živinice-Tuzla(Simin Han)

Malo je šta mjerodavno da se može porediti sa desetkom Litvatransa iz Banovića za Tuzlu i obratno. Ko to nije iskusio, taj nema o čemu da priča društvu o svojim srednjoškolskim ili fakultetskim danima. Teško je sve to strpati u jedan omanji tekst ali eto potrudit ću se.

Sve počinje jutarnjim putovanjem u 6:45 iz Banovića, ako si uspio sjesti u bus to znači da imaš nekoga iz Ribnice ili si se smrznuo čekajući na stanici u "redu". U ovom busu izostaje svaki vid kulture, bontona ili ti ga džentlmenstva. To što si stariji ne daje ti nikakve prednosti, dobrovoljni darivaoc krvi (pliz bičiz pa nismo u bolnici).

 Kratak opis kako izgleda faca onih što sjede. Ako nikada niste vidjeli osobu kako prkosi gravitaciji dok spava uspravno, ovo vam je jedinstvena prilika, Isak Njutn bi posumnjao u sebe i u svoje zakone. Ti koji uspiju sjesti u Banovićima, to im je jedina prednost tokom školovanja, saznat ćete i zbog čega. Mjesta su već odavno popunjena za sjedenje a do Višće je i bus pun. Sve se to začini u Živinicama. Jadan ovaj narod, meni ih nekada bude žao. Imam iskrenu volju da vidim kako jedan živiničanin sjeda na prazno mjesto, koji bi to dogadjaj bio, epic.

Sva ova gužva ima i svoju prednost, nije sve tako sivo, nakupiš informacija za sat vremena putovanja što google ne skupi za mjesec, ako si puke sreće možda se očešeš za neko dupe, rijetke su situacije ali se dešava. Da, ono najvažnije, u zimskom periodu Litvatrans se zagrije tek kod Siporexa, dvije stanice pred presjedanje. Onda moliš Boga da bude gužva ne bi li se neko gurao a ti se ugrijao, sve u svemu moraš treskavicu na trojku uključiti. Temperaturno stanje u busu je direktno proporcionalno vanjskoj temperaturi, znači komotno možeš i s motorom za Tuzlu, bez kacige, nema razlike s tim da je ljeti kud i kamo ljepše na motoru. Normalno, niko ne ide s motorom, da ima toliko para ne bi putovao s Litvatransom, budimo realni.Izbacivajući glavu kroz onu masu ne bi li došao do zraka, naučiš pola holandskog jezika. Naučio bi i japanski da su oni donirali buseve, ali nisu. I sva sreća da nisu, eno u Beogradu su sve japanski busevi s video nadzorom, snimaju baš ona češanja o dupe pa u Japanu prodaju k'o porniće. Naša sreća u nesreći, lijepi Holandjani, duše slatke, samo još da izmisle veće buseve, niko od nas zahvalniji ne bi bio.

Pa ni ova slika nije slučajno nastala, čak ima i adekvatne boje. Ovaj na vratima lijevo se grdno zeznuo kad je ušao na Šićkom, samo do Tuzle htio. Obradovao se BKC-u k'o Sandžaklija Sarajevu. Oni koji imaju najmanje sreće pri presjedanju zna ih zadesiti jutarnja šetnja po južnoj magistrali, ako žuriš na čas/predavanje, onda je jutarnje trčanje pa ako se nisi zagrijao u busu, na trčanju sigurno hoćeš. Za njih takođe važi da je lakše ući u historiju nego u Litvatrans.
Ljeti imate posebne čari, hiljadu i jedan parfem, koji se pretvara u smrad, znoj, stare osobe koje ne daju otvoriti prozor jer će nas naravno sve pobit promaja a onaj smrad nas neće ubiti samo ćemo se ispovraćati!!! Cijelu ovu relaciju bi trebalo preusmjerit do gradine, da se ovi slučajevi direktno proslijede. Jojjj pa kad sjedne baba kraj tebe u odjeći koju nosi toliko često da se rasahla od vlage i mema kao dinar kod piroćanca, i dinar i odjeća kod dotičnih rijetko budu korišteni. Čuvaju ih za "Ne daj Bože". Pa i jest za ne daj Bože. Usmrdilo se, bjež'o ti ne bjež'o po busu, smrad će te stići, to je neminovno.
Isto sve ovo nas očekuje u povratku nazad u 14:05 sa Simin Hana, ali niko ne sjeda u Simin Hanu. Ko zna možda ima i takvih slučajeva da su zbog gužve otišli u Simin Han samo ne bi li sjeli. Možda je kakav etf-ovac i to pokušao, ne bi bilo strano. U ovom slučaju prednost sjedanja imaju difovci i filozofi. Oni što su najduže na birou. Pa trebali su im fakultet napraviti na Ircu da se naviknu na čekanje. Dva u jednom riješe.
Na kraju, putovanje desetkom vam dođe kao nošenje tijesnih cipela. Ne biste ni za šta dali onaj rahatluk kad izađete iz njih.