Ne volim januar...

Najteži dijelovi kod stvaranja novog teksta su naslov i početak samog teksta. Za naslov se obično pobrinem na kraju, ali sa počecima uvijek neka bitka... Trebao sam napisati ovako? Nije dobro osmišljen početak! Neće se uklopiti sa nastavkom... Još kada ubacite i emocije u tekst, onda molite Boga da se ljudi ne udaraju po čelu dok čitaju isti. Jedan takav tekst, sa emocijama, bi trebao biti i ovaj. 

Kada pišem o nečemu obično znam unaprijed reakcije ljudi, ništa drugačije nije ni ovaj put gdje pišem o muško ženskim prijateljstvima. Prvenstveno kada kažem prijatelji, mislim na prijatelje koji to postanu preko svojih djela, a ne preko preko facebook zahtjeva za prijateljstvo. Svako vam može reći koliko ima koza i ovaca, ali vam ne može reći koliko ima prijatelja. Nije sve tako ni sivo na tim društvenim mrežama, moguće je sklopiti prijateljstvo. Neka su dugoročna i lijepa, a neka pak završe blokom jer se niste slagali u horoskopu. Prijateljstvo koje je prestalo postojati, nije nikada ni postojalo.

Prijateljstvo kojeg ću se dotaknuti datira od 2011. godine, što i nije tako davno, ali pošto je nastalo na facebook-u, ima tu neku svoju draž što je opstalo do sada i što još uvijek traje. Odbojka je sport koji je zaslužan na mnoge lijepe uspomene u mom životu. Proživjelo se i lijepih i teških trenutaka, a najviše sam profitirao upoznavajući te zdrave ljude, energične i srčane, baš onakve kakav sam ja. Kada se nađeš u takvom okruženju ne može a da ti ne bude lijepo. Te 2011. godine gostujući u Zenici imao sam priliku prisustvovati utakmici ženskih ekipa i upoznati jednu djevojčicu koju krase pozitivne karakteristike. Tada mi je facebook pružio priliku da to poznanstvo ostane živo i da piše svoju istoriju. 

Prijateljstvo nastane tek tako, iznenada, i nakon određenog vremena shvatiš da li je iznenađenje pozitivno ili negativno. Vjerovatno nisam zakasnio kada o tom prijateljstvu pišem tek sad, mnogo ranije sam spoznao da sam srećnik jer je iznenađenje pozitivno, ali za pravu riječ o prijateljstvu treba da dođe pravo vrijeme. Prijateljstvo ti je kao odnos mora i obale. Plime i oseke u životu čine da nekada budete tako bliski, a u sledećem trenutku tako udaljeni jer se uvijek umiješa neki treći faktor, Mjesec. Ni moje prijateljstvo nije Mjesec mazio pa je učinio da oseka traje mnogo duže od plime. Na jednoj stvari mu mogu biti zahvalan. Kada dođe vrijeme plime, učini da taj momenat bude poseban. Učini da taj momenat se prepričava i godinu, dvije poslije i taman kada pomisliš da ste već dugo razdvojeni, on iznova napravi taj momenat vrijedan sjećanja i radosti. Nemoguće je tačno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prelije posudu koju punite, tako nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce.

I tako zavoliš nekoga ko je fizički daleko od tebe, a sjećanja na nju leže tu u grudima, tako blizu. Raduješ se i tuguješ u isto vrijeme. Znaš da će doći plima pa se obraduješ. Zaboraviš da će ponovo doći oseka i da će te razdvojiti bez pitanja. Kamo sreće da je više osoba poput nje, osoba koje te razumije i kada pričaš i kada šutiš. Osoba koje ti izmame osmijeh i kada si namrgođen. Osoba koje nisu markirane i nemaju cijenu, ali imaju srce puno ljubavi koju bezuslovno pružaju na ovaj ili onaj način. Reče jednom Ezop: "Zajednički život neće uvijek učvrstiti prijateljsto.".Kamo sreće da je više osoba poput nje...

Ovaj put me je Mjesec zeznuo, jer već sad mislim na oseku, i ne prija mi ta pomisao. Eto, zato, ne volim januar, ni bijele zimske vragove. U svakom snijegu vidim iste tragove, tragove malih stopa, broj trideset i ko zna, kako polako odlaze....

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

A sad je po zakonu?

Prije nekoliko dana na nivou Federacije BiH izašao je zakon prema kojem građani ovog entiteta pola kazne ne moraju da plate. Istina je ta da se ovom zakonu niti jedna strana nije previše obradovala, niti Federacija, niti njeni građani, a ni pripadnici policije ne izgledaju oduševljeno.

Prema istraživanjima Parlament Federacije je ponovo napravio propust u donošenju zakona. Jedan dio građana i policije još uvijek u nedoumici koju im stvara novi zakon, a to je: "Da li će građani policiji sada davati četvrtinu kazne ili ostaje stari režim pola-pola na licu mjesta?" 
Drugi dio policije smatra kako je novi zakon super iz tog razloga jer se sad novac može dati iz ruke u ruku, a ne da se krije u dokumentima. Sad je po zakonu.

Samo iz ruke u ruku.

Policajci su najavili i masovne proteste pred zgradom Parlamenta, jer kako kažu, sada će morati zaustavljati duplo više vozila kako bi zaradili svoju dnevnicu.

"Ovo nije normalno, ko će kazniti toliki narod da bi se zaradila crkavica danas sa likom Ive Andrića.", riječi su deprimiranog policajca koji je prisutnima pokazivao i svoje fotografije na kojima je primjetno koliko je dotični smršao. Na svu sreću, još uvijek se osjeća dobro sa svojih 120 kg, mada je to dosta manja kilaža u odnosu na onu sa fotografija. 

Iz Parlamenta su saopštili kako ih ne iznenađuje što policajci protestuju. Ne znaju policajci da ako ljudi ne plate kazne da neće moći registrovati vozilo, a koga će onda zaustavljati? Da nemaju višak hromozoma sigurno ne bi bili to što jesu.

Federalno ministarstvo je pozvalo pravna i fizička lica da se upoznaju sa odredbama novog zakona - ne znaju ljudi plaćati kaznu.

Na kraju su policajci došli do zaključku (uz nečiju pomoć) da je bolje džaba ležati nego džaba raditi.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna, li nije. Ko će mu ga znati?

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/
P.S. Tekst je satiričnog oblika. 

Jebem li te državo kad si dobra samo sa strane

Kada napisah naslov prvo što me je asociralo na njega jesu stariji ljudi i njihove riječi: "Eee sinko da li si ti u Titinoj državi, sad bi ti završio u zatvoru zbog te psovke!". E pa nismo u Titinoj državi, nismo već dugo, ja nisam bio nikako. I kada želim da nađem poređenje za tu nam bivšu državu adekvatno rješenje je "1001 noć", "Ježeva kućica" ili ona najslikovitija "Vuk i 7 jarića". Sve je to samo bajka s obzirom šta nam stariji pričaju već hiljadu i jednu noć, kako su imali siguran dom sa jednim vukom i onim jarićima koji su se držali zajedno u jednom toru. Vidiš ti koja je to bajka, tri u jednoj, kako da ove nove generacije odrasle u rasulu jednog jareta bez sigurnog doma sa tri vuka vjeruje u to? Kako?

Slušajući tu bajku znaš da je dolazila od ljudi koji su boravili u tom toru, radili u njemu i uživali u njemu. Danas je situacija malo drugačija u ovom novom, manjem toru. Sve što čuješ lijepo dolazi sa strane, svi koji nose ovaj tor u srcu već borave u nekom drugom, boljem i sigurnijem. Nama koji smo još uvijek tu ostaju samo njihove nostalgične izjave: 
"Lako je vama tamo u Bosni i Hercegovini, vi samo uživate.";
"Da je meni u Bosnu i Hercegovinu, pa ne moram ni imati ovo što imam ovdje.";
i meni najdraža "Bosnia in my heart <3. Turkish national team player."...

Ova slika vrijedi 17 riječi...

Sa druge, tj. iz tora, dolaze odgovori u vidu ovog grafita, ili 'pak: 

"De da se mi zamijenimo, pa ti uživaj u Bosni i Hercegovini.";

"Ljudino, hajde ti u BiH, vjeruj da nećeš imati to što imaš tamo.";

i ovaj treći, na njega imam poseban osvrt. Ne krivim osobe koje idu za hljebom ili ti ga kruhom, ali nemoj ni nositi nekoga u srcu ko ti taj hljeb nije htio priuštiti. Nije ti htio pokloniti ni mrvu hljeba, pažnje...Ničega! Neki će reći da se radom i trudom može postići sve. Slažem se sa tim, rad i trud u ovom toru ti može pomoći da izađeš iz njega i napraviš nešto u svom životu.

Slušanje bajki nikada nije prestalo, sa ove ili one strane, od ove ili one generacije, samo je razlika u tome kod koga više zadrhti glas od nostalgije. Na kraju mi se samo jedna stvar provlači kroz glavu, jedna nedoumica: 

Je li ljudima toliko loše u drugom toru sa hljebom ili su zaboravili kako je to biti u ovom toru bez hljeba? 

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Slučajna izolovanost

Znaš one društvene mreže Twitter, Facebook, Badoo, Skype, Pinterest, Instagram... i koliko ih već ima. Eh znaš li da su mi te iste mreže napravile, slučajno, izolaciju od jave.

Nekada mi je san bio da porastem taman toliko da mogu zakucati na koš kako bih se pokazao pred drugovima. Ispred svoje kuće redovito sam pravio koš, ali visok toliko koliko ja mogu skočiti i zakucati loptu kroz obruč. Nekada je bio visok 2,70, nekada 2,90, ali nikada nije dostigao visinu 3,05, onu pravu visinu. Da, dostigao sam ja tu visinu, i mogao sam zakucati na pravi koš, samo je problem nastao u tome što više nema drugova, nema tog morala koji me podizao da radim još više. 

Vremenom se snovi mijenjaju. Po ovoj logici, moji snovi su sada trebali biti da dohvatim 3,20 ili tako nešto, međutim moram nazadovati na onih starih 2,70 samo da bih vratio društvo, a ne koš. Toliko smo postali izolovani da razgovor vodimo preko pomenutih mreža, album sa slikama se zadnji put napravio 2006-te, klikeri, praćke, plastično oružje, glinene kuglice na štapovima, sve je to izbačeno iz upotrebei prije albuma sa sličicama. Nekada je adrenalin bio kada te komšija ganja, a ti kao Aries Merrit preskačeš ogradu, samo malo brže od njega. Kada te komšija ne ganja, nema teorije da bi tu istu ogradu mogao preskočiti. Sada se adrenalin sveo na to da li će biti dovoljno lajkova na slici, može li se imati više prijatelja na facebook-u od komšije...

Vremenom, kada sve to postane opsesija, ljudi postanu imuni na druženje. Sjećam se, prije par godina, dok sam još stanovao u Tuzli bez računara, bez interneta, bez kamere ili bilo čega modernog (osim mobitela) osjećao sam se usamljeno među 150 000 ljudi. Trajalo je to nekih 2-3 sedmice, dok nisam dostigao vrhunac i pozvao informacije čisto da čujem nečiji glas kako razgovara sa mnom o nebitnim stvarima. Ni taj razgovor nije dugo potrajao, jer je osoba sa druge strane telefona pomislila da je zezam i prekinula vezu. Do prije 5-6 godina osoba se nije mogla tako usamljeno osjećati. Roditelji bi sami rekli: "Izađi na polje, ima već neko, igra se.", i stvarno je bilo tako. Sada kada bih izašao, pronašao bih samo tragove koji podsjećaju na to vrijeme, a i ti tragovi polako blijede. Sretan je onaj ko se ne osjeća usamljeno u ovom vremenu interneta i svih tih društvenih mreža. 

Svaki put kada se sjetim te scene usamljenosti, pozovem prijatelje na piće i prvo što uradim jeste to da mu oduzmem mobitel. Makar mu bio i dosadan, znam da je tu neko ko će da sluša, da sluša sa pažnjom jer nema mobitela da provodi vrijeme na internetu. Nije lijepo kontrolisati ljude, ali je nekada neophodno.

S vremena na vrijeme napustite taj virtualni svijet. Zagrlite nepoznatu osobu, razgovarajte sa njom. Uvidjet ćete kako je to čudan i lijep osjećaj, drastična razlika u odnosu na onaj sa chata.

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Komplimenti ili pogrdni pridjevi

U modernom stilu življenja, kakvom se većina prilagođava, teško je razlikovati kompliment od pogrdnog pridjeva. Dok je jednima poistovjećivanje sa životinjama kompliment, drugima je to uvreda. Moderni stil življenja nas je i doveo do toga da komplimente trpamo u jednu riječ, a ne u jednu rečenicu, pa što kompliment izgleda jednostavnije, to je bolje. Ko će se još zamarati da razumije prosto proširenu rečenicu.

Kompliment koji se najviše koristi po društvenim mrežama, a nije vezan za životinje jeste 'lutka/o'. Promatrajući lutku može se zaključiti da je to "osoba" prazne glave, sva od plastike i služi samo za izloga. U Amsterdamu, recimo, na takve lutke se i ne kačaju odjevni predmeti, čak šta više poželjno je da odjevnih predmeta bude što manje. Takav jedan kompliment je veoma poželjan i svi ga sa nestrpljenjem iščekuju.

"Tu kurave u izlozi sedu,
ćutu, pušu, prolaznike gledu,
sedu gole ili u negliže
mušterije da im priđu bliže."

Poistovjećivanje sa životinjama ima dva ishoda, pozitivno ili negativno. Sve zavisi od toga koju životinju izaberete za kompliment. Opet su to oni kratki komplimenti, tipa 'mačko' i 'ribo'. Jedina stvar koja povezuje ove dvije životinje su brkovi, a nisam siguran da se ijedna djevojka osjeća lagodno zbog viška muških hormona. Ja sam jednom posvetio status djevojkama sa brkovima i zauzvrat sam dobio kompliment da sam đubre. Birajući između brkova i đubriva, mislim da bi se većina odlučila za ovo drugo jer pospješuje rast povrća i ostalih biljki, veoma bitnih za život. Kompliment 'mačko' se, prema statistici, veoma češće koristi, pa kako bi djevojke što više ličile na dotične svoje nokte njeguju u tom stilu.

Mačka i po

Ima još tih "finih" komplimenata, ali red je došao i na one pogrdne. 'Koza' i 'krava' su jako nepoželjni komplimenti. Čak šta više koriste se da bi nekoga uvrijedila, isključivo u te svrhe. Sa moje tačke gledišta, te dvije životinje su me odhranile, i za života im se ne mogu zahvaliti. Jedino što mi se nameće iz ženske perspektive zašto je to uvreda, jeste ljubomora. Niti krava, niti koza se ne stide svoga sala, za sise ih vuče ko stigne i ne ljute se, a daju nam i mlijeko i kajmak i sir i đubrivo (to je ona moja karakteristika). U odnosu na mačke i ribe imaju mnogo više prednosti, ali su ipak nepoželjne.

Konj je jedna jako plemenita životinja, jaka i izdržljiva. Jedan konj za sedam dana pojede dvije kocke šećera, dok to običan čovjek pojede uz jutarnju kafu. To je mnogo manje u odnosu na čovjeka, a mnogo veći teret mogu prenijeti i povući u odnosu na čovjeka. Narvno, kao  'krava', 'koza' i 'konj' se koristi kako bi se uvrijedio neko. Za mene je to više vrijeđanje konja kada ga porediš sa čovjekom, i ko učini to poređenje treba ga upregnuti u zaprežno vozilo, pa da vidimo koliko će izdržati.

Da u BiH postoji internet zakon, Udruženje za zaštitu životinja bi nam ukinulo facebook.

Naravno da svaka od ovih životinja ima svoje vrline i mane, kao i ljudi, ali se svakako mogu pronaći bolji i ljepši komplimenti, poređenja pa da se upute nekome. Ne bi bilo loše da se ti vidici malo otvore i da se počnu vrednovati istinske stvari, među kojima su i komplimenti. 

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Ljubavni život sportista

Ljubavni odnosi se razlikuju od osobe do osobe, pa ako grupišemo te osobe po sportu onda dobijemo malo drugačije kategorije ljubavnih odnosa. U biti to bi izgledalo ovako:

Vaterpolisti vole kombinovanu igru, vrlo brzu i grubu. Teren im je uvijek vlažan, a mogu i da izdrže dugo u goloj vodi. Preferiraju niske udarce, hvatanje za kukove i nikada se ne vuku za kosu, to je zaštićena zona. Njihov partner je bar uvjeren u to da su se okupali prije odnosa.

Ragbisti su ti koji su izmislili hardcore ljubavni odnos. Ne mare da se uhvate u koštac sa partnerom. Uvijek zapnu i nogama i rukama, guraju najjače što mogu. Vrlo su kolegijalni i nekada posao odrađuju po dvojica ili čak više njih. Vrlo su cijenjeni zbog svoje upornosti i kada postignu pogodak, vrijedi više nego li kod ostalih sportista.

Košarkaši preferiraju igru 2 na 2 jer tada najlakše zabijaju. Kod igre 1 na 1 pokazuju svoje individualne sposobnosti, ali tada znaju napraviti grešku u koracima i gube loptu, dok kod igre 2 na 2 pomaže im  suigrač i timski lakše iznesu teret do kraja. Ukoliko odigraju neriješeno, uvijek imaju produžetke da poprave stvari.

Odbojkaši su ti koji vole eleganciju i preciznost. Ne rade ništa na prvu loptu. Sve se odigrava na treću. Dobro se brane i protivnike zabijaju iz kontre, to im najbolje ide. Prsti su im veoma razrađeni i njima guraju tamo gdje protivnik ne može stići loptu. Ako su akciju završili u 2 poteza to znači da im je već sve servirano i mogu ranije završiti akciju.

Fudbaleri su tehnički potkovani i vole preciznost. Ukoliko na nekom dijelu terena ima više trave nego li inače to im usporava igru i ne mogu doći do izražaja. Veoma su dobri individualci, protivnika znaju olako izbaciti iz ravnoteže i baciti ga na pod. Sa druge stranu znaju uletjeti klizeći sa dvije noge što protivnika izdiže u vazduh. Uglavnom, majstori su za promjenu ritma i položaja.

Šahisti su smireni i uvijek odugovlače. Mnogo razmišljaju prije nego li povuku potez. Iako to nervira protivnika, oni  rijetko griješe kada naprave potez. Zbog svoje sporosti dobijaju malo poena, ali im karijera dugo traje. Najlošiji potez koji šahista može napraviti jeste da dadne konja za kraljicu, ali to se rijetko dešava.

Skakači sa motkom se uvijek oslanjaju na svoju motku, u nju polažu svoje nade kako bi doživjeli vrhunac. Ljubavni odnos vam kao skok sa motkom - skačeš dok imaš motku. Svoje suparnike uvijek dobiju za koji centimetar više.

Trkači su podijeljeni u dvije skupine i to na one koji su ograničeni na 10 sekundi i na maratonce koji mogu izdržati i preko 2 sata. U svakom slučaju ono što je sigurno da samo sebe iscrpe, a za protivnika se ne zna.

I nije ti to za neku pohvalu :)

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Šta mjesec u kojem ste rođeni govori o vama i osobama koje su vas rodile

Slušajući i čitajući ove astrologe, generalno mi na Balkanu smo idila od ljudi. Stvarnost i nije tako bajna kao što je oni opisuju. Svi znamo da u horoskopu imamo i ljubav i posao i zdravlje. Kada su ljudi to povezali sa stvarnošću i prestali su da čitaju horoskop jer nemaju ni ljubav ni posao, a zdravlje se mijenja sa promjenom vremena. Po ovome nam astrolozi mogu biti i metereolozi. Logičan slijed ovoga jeste da astrolozi gube čitanost pa vremenom mijenjaju izražavanje, tako dobijamo tekstove tipa "Šta grah koji jedete govori o vama", "Šta njiva koju orete govori o vama"...

Po uzoru na astrologe ja sam odlučio da napišem tekst o osobama koje su vas rodile u zavisnosti od mjeseca u kojem ste rođeni. Ovom prilikom bih odao zahvalnost svima koji su rođeni prije 1970-te. Oni su imali ta najznačajnija obilježja kod rođenja:
- "Rodio se kad se rovio krompir."
- "Rodio se kad se žela pšenica."...

Moj otac je recimo rođen 29. februara, ali nije bilo baš poželjno slaviti rođendan svake 4 godine, i još da ga sin u desetoj godini bude stariji... Nema smisla. Pa je zato upisan 1. marta. Jedan mjesec gore-dole, neće niko primjetiti. Sad kad se rodiš automatski dobiješ i facebook profil u porodilištu sa lokacijom, da te roditelji ne izgube, bar ne na facebook-u.

No, da se ja vratim na temu.

Januar 

Ako ste jedni od onih koji su rođeni prije 1970-te, onda je velika vjerovatnoća da vas je mati rodila na kućnom pragu jer dalje nije mogla od snijega. Imajmo u vidu i to da su zime nekada bile normalne, sa snijegom, a ne kao ove sad, možeš na more u Januaru koliko je toplo. Uglavnom, majka vam se smrzla dok vas je rodila i ako zimi hodate bez potkošulje, to je razumljivo - kao veoma mali ste bili goli na snijegu. Ako prevedemo ovaj na hrvatski, onda dobijemo Siječanj. Postoji velika vjerovatnoća da su ljudi rođeni u januru carevi. Ako se nešto siječe u januaru, onda je to stomak trudnice, u narodu poznatije kao carski rez.

Februar

Zbog autorskih mogućnosti, ovaj ćemo mjesec preskočiti, jednostavno nećemo o meni.

Mart

Osobama koje su rođene u martu život je propraćen tegobama. To najviše govori o tome da su te osobe rođene u petoj brazdi njive usred oranja, a gdje će teži život nego li u seljaka. Osobi koja vas je rodila najteže pada to što nije uspjela posaditi ni luk. Te godine ništa nije bilo isto, ni burek nije imao luk, ni grah nije imao zaprške, a ni usta nisu imala isti zadah. 
Osim zvijezda i njive su vam naklonjene.

April

Osobe rođene u ovom mjesecu su izuzetno dobri novinari, bar tako pokazuje crtani film Ninja Turtles.

Maj

Maj mjesec iz grčkog i latinskog jezika nosi sa sobom značenje razvoja, pretežno prirode. Kod Rimljana maj je bio treći mjesec u godini u kojem se priroda budila, razvijala i cvjetala. Osobe rođene u maju mjesecu poznate su kao veliki ljubavnici i oploditelji, jednostavno ljudi vole da se igraju proljeća i prašenja. Često se ove osobe zbog svog seksualnog nagona nazivaju i je*ivjetrima.

Jun

U ovom mjesecu do izražaja dolaze žene. Koliko su moćne i uticajne govori i taj podatak da je ovaj mjesec i dobio ime po ženi. Ženske osobe rođene u ovom mjesecu su obično kraljice svoga podneblja, ako već nisu kraljice onda su vjerovatno junice. U vremenu u kojem živimo možda je i bolje dobiti junicu nego li kraljicu. Ovi mjeseci rođenja su čudo.

Jul

Ako je jun mjesec žena, logičan slijed je da jul bude mjesec muškaraca. Osobe rođene u ovom mjesecu su veliki imeperatori i vole da komanduju, pored toga veliki su i romantici baš kao što je bila i osoba po kojoj je ovaj mjesec dobio ime. Promatrajući nastanak naziva mjeseca, ovaj mjesec se mogao prozvati i homoseksualnim. Jedan je razlog zbog imena Gaius Julius Caesar, a drugi je istorijata kako je kralj imenovan u krevetu. Gdje će veći muški mjesec od ovoga.

August

Osoba koja vas je rodila u ovom mjesecu se preznojila dok vas je rodila. Ne toliko od muka koliko od vrućina. Topla voda pri porođaju nije ni trebala, bilo je dovoljno znoja. Osobe rođene u ovom mjesecu su veoma zavidne i sklone krađi, baš kao Oktavijan. On je i dane krao od februara samo da ne bude manji od jula.

Septembar

Nema ništa posebno za osobe rođene u septembru. Za one rođene prije 1970-te postoje velike šanse da su rođene u slamaricama. Roditelji kada su ih upisivali u knjigu rođenih nakon 5 godina prisjećali su se koji su dan poželi pšenicu da zna dijete kada mu je rođendan.

Oktobar

Osobe rođene u oktobru su tmurne i pretežno dosadne osobe. Kada su se rađale i nebo je plakalo zbog njih, a taj fenomen u narodu se obično naziva kiša.

Novembar

Taman što je osoba koja vas rodila završila sezonu rada na njivama došlo vrijeme da vas rodi. Eto, nije imala prečeg posla u jedanaestom mjesecu  osim rađanja. Od vas se čovjek ne može ni odmoriti.

Decembar

U ovom mjesecu se rađaju dvije kategorije ljudi, a obje kategorije imaju isto zanimanje i to da prose. Jednima je u opisu života da prose pare, a drugima da prose svoju ljubav. I jedni i drugi su veoma uspješni u svojim poslovnim djelatnostima.

Ako mi u životu propadne zanimanje uvijek mogu biti astrolog. Njima svi vjeruju.
Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Tek kada nas shvate ozbiljno, počnu nas mrziti

I nije ti to neka filozofija, samo je pitanje vremena kada će isplivati pravo lice na površinu. Većina moli Boga da se ta lica ne pojave, ali se ipak pojave. Ono što je meni začuđujuće jesto to da uvijek privuku mnogo više pozornosti od samog djela. Evo i ovaj tekst dokazuje tu tezu. Što sam morao obratiti pažnju na te ljude? Valjda zato što sam kosmopolita kao i ovaj pisac, valjda zato što mi niko nije nametnuo mržnju već ljubav pa se trudim da nju širim. Ne mogu a da se ne osvrnem na ono najgore. Riječ je o mržnji, mržnji koju čovjek rijetko stekne sam. Sigurno da mržnja nije dar ni od Boga, ali da je mržnja nasljedstvo, eh to je sigurno. 

2003. godine Marko Šelić je objavio album "De facto" na kojoj se nalazila i pjesma "Suze". To je bio Marčelov prvi album i na prvom albumu objavio je pjesmu sa Bosancem i Hercegovcem. Na prvom albumu napisao je pjesmu o ratu i njenim lošim stranama. Prvi puta kada poslušaš pjesmu shvatiš koliko je ispunjena emocijom, i to onom najgorom emocijom, tugom. Nekima prvo slušanje nije pomoglo da shvate značenje same pjesme i izražaj pisca. Nekima je bilo potrebno 11 godina da shvate pjesmu i pokažu svoje pravo lice. Godinama poštuješ rad tog pisca, znaš tekstove njegovih pjesama napamet, ali ih nisi razumio. Godinama skrivaš mržnju prema istom tom piscu, prema kosmopoliti. Da se ne slažeš sa nečijim stavovima to razumijem, ali da nekoga u isto vrijeme obožavaš i osuđuješ, to ne razumijem.

Tanka je linija između ljubavi i mržnje i to razumijem, ali ne razumijem kako to da kod nas vjetar uvijek puše ka mržnji. 11 godina je palo u zaborav i posle jednog objavljenog intervjua došlo je na red razočarenje. Kada kosmopolita da podršku narodu koja se nekome ne sviđa automatski postaješ izdajica svog naroda, prestaješ biti patriota. 

"Pa svima je dosta rata! Mržnja nije naša, već nam je data!"

Pošto na Balkanu nismo toliko  uspješni u olimpijskim sportovima, najbolje bi bilo da članice Ex-Yu dostave dopis MOK-u da organizuju hitnu sjednicu i uvrste mržnju u takmičenje. Najgore plasiranim pojedincima ćemo dodijeliti medalju ljubavi, bez obzira sa kojeg su meridijana. 

"Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni." Ivo Brešan, "Gorgone".

"Mi od čovjeka vidimo samo vanjštinu, ono što on ili želi da bude ili neće da bude, ali što on nije. I događa se zato, da on postane ono što je poželio biti i tad se stane prikazivati onim, što je bio i više nije." Janko Polić Kamov, "Isušena kaljuža".

Sanovnik - Tumačenje snova

"Nauka danas smatra da sadržaj snova odražava slučajnu situaciju neuralnih krugova mozga, bilo radi spontanog izbijanja ili zbog djelovanja okoline, te tendencije mozga da unese red u nepravilnoj aktivnosti. Psiholozi su bili dugo pod uticajem Freuda koji je smatrao da su snovi odraz potisnutih i podsvjesnih želja i misli, te naročito seksualnih konflikata."

Jedino u šta sam siguran kod svojih snova jeste to da predstavljaju neke želje, ali da se te želje i ne oslikavaju na pravi način u životu. Zadnji san koji sam imao nagnao me na tumačenje i obrazloženje istog. Bio je to jedan divan koji na pravi način oslikava mene u nekom idealnom okruženju. To idealno okruženje ne može proći bez ljeta, mora i pješčane plaže. Sve je to bilo u snu poduprto romantikom na koju Freud sigurno nije računao u svoje vrijeme. U tom snu sam šetao sa dvije djevojke ispod ruke i vodili smo ozbiljne razgovore o zajedničkoj budućnosti. Sada kada gledam na taj razgovor između nas troje, malo je reći da podsjeća na poligamiju, a opet gledajući na san nije bilo nikakvih seksualnih konflikata, nažalost nije bilo.

Nije prošlo mnogo i san se već ostvario, ali ne baš na način na koji sam ja očekivao. Umjesto mora i pješčane plaže završio sam na brdovitoj  njivi sa nekim potočićem, a na nogama umjesto pijeska lijepilo je se blato. Za sami početak iz sna je prenešeno i previše romantike. Za ponadati je se bilo da će se pojaviti neke dvije djevojke pod rukama, ali sam zauzvrat dobio dvije stare i oronule šljive (stabla) da ih šetam sa jednog na drugi kraj njive uspona 15% - može se nazvati samo dobrim planinarskim poduhvatom. Od zadovoljstva sam mogao dobiti upale mišića ili to da se svalimo u pomenuti potok, koji nas ne bi dočekao tako toplo. Koliko sam bio neoprezan sa tim šljivama, nakon sedam mjeseci jedna je i rodila pa mi se sada javlja sumnja da te šljive nisu uopšte moje. Kada sam pominjao poligamiju, nije morala ispasti baš poliandrija.

Ovo "obistinjenje" sna mi se nikako ne sviđa. Više i nisam toliko siguran da bih želio nešto sanjati.

A druga kuha.

P.S.
Sada imam i taj problem da saznam kome je šljiva rodila. Uraditi DNK - Da Nije Komšijino!
Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Profesor sa državnog univerziteta dobio otkaz jer je predavao samo jedan predmet

Brejking njuz: 

Jedan profesor sa državnog univerziteta čije ime nije poznato nikome očekivano je dobio otkaz zbog nesvakidašnje situacije. Osoba sa zvanjem redovnog profesora dobila je otkaz iz više razloga. Prvi razloga je samo zvanje profesora, redovan profesor, a radi samo samo jedan na fakultetu i drži predavanja. Po toj logici bi se trebao zvati neredovni profesor sa sposobnošću da ispriča sve ono što je već napisao u knjizi. Loša strana knjige je što ima slike u boji, pa kada se kopira izgleda kao da neredovni profesor studentima ne prenosi znanje u cjelosti. Javnost polemiše o tome kako su kopirane slike glavni razlog nesavršenosti obrazovnog kadra. Onda se narod iznenadi što im novopečeni doktori znaju izdati samo uputnicu. Pola šume sa Konjuha otišlo na uputnice, a niko se izliječio nije. 

Kopija je učiteljica života.

Drugi i glavni razlog otpuštanja jeste taj što je predavao samo jedan predmet. Detaljnog višemjesečnom istragom istražitelji su utvrdili da je dotični prekršio mnoštvo zakona kako bi predavao samo jedan predmet. Dok vandredni profesori predavaju šest od pet predmeta u semestru, redovni profesor predaje taj jedan. Istraga je takođe pokazala da devet od deset studenata profesora uopšte nije prepoznala jer su za vrijeme njegovog predavanja studenti ispijali kafu/kavu/kahvu u obližnjem kafiću. Kada je izašao raspored za predavanja i kada su studenti ugledali da se ispijanje kafe poklapa sa predavanjem kod studenata su se pojavile očekivane reakcije, a to su gnjev i bijes.  

Samo tri studenta na predavanju.

Jedan student je to protumačio ovako: "Neka su ga otpustili. Niko od nas nije želio da trpi ovakvu torturu. Pa ko normalan može postaviti predavanje za vrijeme kafe. Jeste li vi nekada ušli kod doktora na pregled dok je pauza? Niste. Pa nećemo ni mi ići na predavanje."



Drugi student je ovu situaciju malo drugačije sagledao: "Ja kao student sa prosjekom 10.0 sam ogorčen ovim potezom istražnog tijela. Bio sam redovan na predavanju, čak sam i za vrijeme pauza ostajao u amfiteatru. Taj mi je predmet ostao nepoložen. Sad će komšiluk pričati kako nisam uspio položiti jedan predmet, a mati se hvali kako imam prosjek 10.0. PRAVDA ZA PROFESORA!"

Na kraju je važno navesti i to da je ova odluka krivosnažna i da će do njenog izvršenja doći po penzionisanju profesora.

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/