Jebem li te državo kad si dobra samo sa strane

Kada napisah naslov prvo što me je asociralo na njega jesu stariji ljudi i njihove riječi: "Eee sinko da li si ti u Titinoj državi, sad bi ti završio u zatvoru zbog te psovke!". E pa nismo u Titinoj državi, nismo već dugo, ja nisam bio nikako. I kada želim da nađem poređenje za tu nam bivšu državu adekvatno rješenje je "1001 noć", "Ježeva kućica" ili ona najslikovitija "Vuk i 7 jarića". Sve je to samo bajka s obzirom šta nam stariji pričaju već hiljadu i jednu noć, kako su imali siguran dom sa jednim vukom i onim jarićima koji su se držali zajedno u jednom toru. Vidiš ti koja je to bajka, tri u jednoj, kako da ove nove generacije odrasle u rasulu jednog jareta bez sigurnog doma sa tri vuka vjeruje u to? Kako?

Slušajući tu bajku znaš da je dolazila od ljudi koji su boravili u tom toru, radili u njemu i uživali u njemu. Danas je situacija malo drugačija u ovom novom, manjem toru. Sve što čuješ lijepo dolazi sa strane, svi koji nose ovaj tor u srcu već borave u nekom drugom, boljem i sigurnijem. Nama koji smo još uvijek tu ostaju samo njihove nostalgične izjave: 
"Lako je vama tamo u Bosni i Hercegovini, vi samo uživate.";
"Da je meni u Bosnu i Hercegovinu, pa ne moram ni imati ovo što imam ovdje.";
i meni najdraža "Bosnia in my heart <3. Turkish national team player."...

Ova slika vrijedi 17 riječi...

Sa druge, tj. iz tora, dolaze odgovori u vidu ovog grafita, ili 'pak: 

"De da se mi zamijenimo, pa ti uživaj u Bosni i Hercegovini.";

"Ljudino, hajde ti u BiH, vjeruj da nećeš imati to što imaš tamo.";

i ovaj treći, na njega imam poseban osvrt. Ne krivim osobe koje idu za hljebom ili ti ga kruhom, ali nemoj ni nositi nekoga u srcu ko ti taj hljeb nije htio priuštiti. Nije ti htio pokloniti ni mrvu hljeba, pažnje...Ničega! Neki će reći da se radom i trudom može postići sve. Slažem se sa tim, rad i trud u ovom toru ti može pomoći da izađeš iz njega i napraviš nešto u svom životu.

Slušanje bajki nikada nije prestalo, sa ove ili one strane, od ove ili one generacije, samo je razlika u tome kod koga više zadrhti glas od nostalgije. Na kraju mi se samo jedna stvar provlači kroz glavu, jedna nedoumica: 

Je li ljudima toliko loše u drugom toru sa hljebom ili su zaboravili kako je to biti u ovom toru bez hljeba? 

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/