Tek kada nas shvate ozbiljno, počnu nas mrziti

I nije ti to neka filozofija, samo je pitanje vremena kada će isplivati pravo lice na površinu. Većina moli Boga da se ta lica ne pojave, ali se ipak pojave. Ono što je meni začuđujuće jesto to da uvijek privuku mnogo više pozornosti od samog djela. Evo i ovaj tekst dokazuje tu tezu. Što sam morao obratiti pažnju na te ljude? Valjda zato što sam kosmopolita kao i ovaj pisac, valjda zato što mi niko nije nametnuo mržnju već ljubav pa se trudim da nju širim. Ne mogu a da se ne osvrnem na ono najgore. Riječ je o mržnji, mržnji koju čovjek rijetko stekne sam. Sigurno da mržnja nije dar ni od Boga, ali da je mržnja nasljedstvo, eh to je sigurno. 

2003. godine Marko Šelić je objavio album "De facto" na kojoj se nalazila i pjesma "Suze". To je bio Marčelov prvi album i na prvom albumu objavio je pjesmu sa Bosancem i Hercegovcem. Na prvom albumu napisao je pjesmu o ratu i njenim lošim stranama. Prvi puta kada poslušaš pjesmu shvatiš koliko je ispunjena emocijom, i to onom najgorom emocijom, tugom. Nekima prvo slušanje nije pomoglo da shvate značenje same pjesme i izražaj pisca. Nekima je bilo potrebno 11 godina da shvate pjesmu i pokažu svoje pravo lice. Godinama poštuješ rad tog pisca, znaš tekstove njegovih pjesama napamet, ali ih nisi razumio. Godinama skrivaš mržnju prema istom tom piscu, prema kosmopoliti. Da se ne slažeš sa nečijim stavovima to razumijem, ali da nekoga u isto vrijeme obožavaš i osuđuješ, to ne razumijem.

Tanka je linija između ljubavi i mržnje i to razumijem, ali ne razumijem kako to da kod nas vjetar uvijek puše ka mržnji. 11 godina je palo u zaborav i posle jednog objavljenog intervjua došlo je na red razočarenje. Kada kosmopolita da podršku narodu koja se nekome ne sviđa automatski postaješ izdajica svog naroda, prestaješ biti patriota. 

"Pa svima je dosta rata! Mržnja nije naša, već nam je data!"

Pošto na Balkanu nismo toliko  uspješni u olimpijskim sportovima, najbolje bi bilo da članice Ex-Yu dostave dopis MOK-u da organizuju hitnu sjednicu i uvrste mržnju u takmičenje. Najgore plasiranim pojedincima ćemo dodijeliti medalju ljubavi, bez obzira sa kojeg su meridijana. 

"Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni." Ivo Brešan, "Gorgone".

"Mi od čovjeka vidimo samo vanjštinu, ono što on ili želi da bude ili neće da bude, ali što on nije. I događa se zato, da on postane ono što je poželio biti i tad se stane prikazivati onim, što je bio i više nije." Janko Polić Kamov, "Isušena kaljuža".