Profesor sa državnog univerziteta dobio otkaz jer je predavao samo jedan predmet

Brejking njuz: 

Jedan profesor sa državnog univerziteta čije ime nije poznato nikome očekivano je dobio otkaz zbog nesvakidašnje situacije. Osoba sa zvanjem redovnog profesora dobila je otkaz iz više razloga. Prvi razloga je samo zvanje profesora, redovan profesor, a radi samo samo jedan na fakultetu i drži predavanja. Po toj logici bi se trebao zvati neredovni profesor sa sposobnošću da ispriča sve ono što je već napisao u knjizi. Loša strana knjige je što ima slike u boji, pa kada se kopira izgleda kao da neredovni profesor studentima ne prenosi znanje u cjelosti. Javnost polemiše o tome kako su kopirane slike glavni razlog nesavršenosti obrazovnog kadra. Onda se narod iznenadi što im novopečeni doktori znaju izdati samo uputnicu. Pola šume sa Konjuha otišlo na uputnice, a niko se izliječio nije. 

Kopija je učiteljica života.

Drugi i glavni razlog otpuštanja jeste taj što je predavao samo jedan predmet. Detaljnog višemjesečnom istragom istražitelji su utvrdili da je dotični prekršio mnoštvo zakona kako bi predavao samo jedan predmet. Dok vandredni profesori predavaju šest od pet predmeta u semestru, redovni profesor predaje taj jedan. Istraga je takođe pokazala da devet od deset studenata profesora uopšte nije prepoznala jer su za vrijeme njegovog predavanja studenti ispijali kafu/kavu/kahvu u obližnjem kafiću. Kada je izašao raspored za predavanja i kada su studenti ugledali da se ispijanje kafe poklapa sa predavanjem kod studenata su se pojavile očekivane reakcije, a to su gnjev i bijes.  

Samo tri studenta na predavanju.

Jedan student je to protumačio ovako: "Neka su ga otpustili. Niko od nas nije želio da trpi ovakvu torturu. Pa ko normalan može postaviti predavanje za vrijeme kafe. Jeste li vi nekada ušli kod doktora na pregled dok je pauza? Niste. Pa nećemo ni mi ići na predavanje."



Drugi student je ovu situaciju malo drugačije sagledao: "Ja kao student sa prosjekom 10.0 sam ogorčen ovim potezom istražnog tijela. Bio sam redovan na predavanju, čak sam i za vrijeme pauza ostajao u amfiteatru. Taj mi je predmet ostao nepoložen. Sad će komšiluk pričati kako nisam uspio položiti jedan predmet, a mati se hvali kako imam prosjek 10.0. PRAVDA ZA PROFESORA!"

Na kraju je važno navesti i to da je ova odluka krivosnažna i da će do njenog izvršenja doći po penzionisanju profesora.

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/

Nije gramatika grana matematike

Kada je u pitanju san, žene i muškarci se i po tome razlikuju. Kada sanjate uvijek težite da to bude lijep san i da se ujutro rado prisjetite šta ste to sanjali. Djevojke bi uvijek sanjale neku romantiku sa voljenim partnerom, pod zvjezdanim nebom i da sa neba padaju latice ruža dok ih mjesečina obasjava iznad površine mora. Muškarci se ne razlikuju puno, samo u jednoj riječi. Dok djevojke sanjaju ljubav, muškarci sanjaju da vode ljubav. 

Prethodnih dana, tj. noći učestalo mi se kroz san prikazuju scene iz djetinjstva. Jedan se ipak izdvajao od ostalih. Kroz san sam se vratio u osnovnu školu gdje su bili samo oni školski drugovi koje nisam vidio više od godinu dana. Iako je riječ o snu malo mi je zasmetalo što su ostali bili zapostavljeni, ipak ja ne volim praznine, pa kad je i san u pitanju. 

Iščekivali smo čas matematike koji je uvijek bio smor samim pogledom na taj predmet u rasporedu. Stoga smo uvijek kasnili na matematiku, ne bi li se ukrala koja minuta da što kraće traje. Ulazeći na vrata ugledah malo čudan prizor jer je na tabli pisala nastavnica BHS-a jezika i kniževnosti, jest da nisam i nju vidio godinu dana, ali što baš u snu da se pojavi. Nikada nismo imali dobar odnos, sad se dvoumim da li je san bio i noćna mora ujedno. Kroz historiju uvijek smo imali neke rasprave, pa nikako drugačije nije moglo ni u snu proći:

"Nastavnice, je li još uvijek živite u ubjeđenju da je gramatika grana matematike ili smo mi pogriješili kabinet?"

-"Niste pogriješili kabinet. A živim u ubjeđenju da tebi još uvijek glava služi samo za češljanje."

Ne napadajte me odmah riječima kako sam to smio reći nastavnici, ipak je to san, u snu valjda smijem reći. Inače smo se raspravljali da li je čovjek nastao od majmuna ili Božijom voljom, pa do toga da li smijemo da koljemo i jedemo domaće životinje ili ne... Uvijek su to bile živahne rasprave iako je razlika između nas bila nekih 60 godina. Dobro sam se držao, ali se ne može protiv autoriteta.

Kod dotične nastavnice postojale su dežurne osobe: dežurni za odgovorati, dežurni za raspravu, dežurna mezimica, dežurni krivci... Nakon što je nastavnica završila sa pisanjem rečenice na tabli, već smo svi pogledali u dežurnog za odgovaranje, a on se već lagano izvlačio iz svoje klupe znajući šta slijedi u skorijoj budućnosti.

"Neka nastavnice, ne zamarajte se otvarajući dnevnik kako bi ste pronašli mene pod brojem 13. Ja ću ovo uraditi kao i prethodnih 221154 puta  što sam radio."

-"Kud trčiš pred redu. Vrati se na mjesto."

"Je li to stvarno nećete mene izvesti pred tablu? Jao, pa ovo je osmo svjetsko čudo, dešava se samo u snu."

-"Ma zezam te. Izađi i uradi sve što te sleduje kao i prethodnih 221154 puta što si radio."

Vremena je prošlo mnogo, ali se neke stvari nisu promijenile, pa makar se one dešavale i u snu. Ovaj tekst će ostati u sjećanju na tu generaciju učenika, na tu nastavnicu (ma kakva god ona bila) i na sve događaje koji su proživljeni. 

San će se svakako izbrisati jednoga dana, ali će ostati tekst  koji ne blijedi tek tako.

Oženio se, a nije objavio na facebook-u da je u vezi!!!

Dugogodišnji član facebooka zaprepastio je svoje prijatelje jednim iznenadnim životnim potezom. Mladić inicijala M.K. iz naselja MuCut kod Ugljevika zaprosio je, po riječima njegovih prijatelja, totalnu nepoznanicu, a zatim je i oženio. To je izazvalo nevjericu kod njegovih prijatelja jer dotični nisu znali o čemu se radi.

"Bio je vjeran prijatelj, znali smo 2 sata pisati na chatu, pratio sam njegove objave i nikada nije stavio 

status da je u vezi. Ja sam šokiran njegovim postupkom.", izjavio je best facebook friend od M.K.-a.

Roditelji mladoženje su bili zaprepašćeni jer im je petogodišnji komšija uvijek govorio šta njihovo dijete radi, pokazivao im je slike sa facebooka, a sa mladom je imao tek nekih 50 fotografija, što je mizerno da bi se stupilo u brak. Sve ove informacije stvorile su sumnju da li mlada ima ogledalo u kupatilu, da li je mobitel pametniji od nje ili nije. 

"Pričao nam je cijelo vrijeme, za doručkom, ručkom, večerom čak i za kafom, o toj djevojci, ali nikada nismo mislili da je to ozbiljno. Kako se mogu voljeti nije joj ni srce zalijepio na zid.", kroz suze govori njegova majka.

Izlaze u grad i još se drže za ruku ccc

"Znaš šta, u moje vrijeme nije bilo tako. Ja sam sa svojom ženom cijeli izlazak provodio na facebook-u. Da odemo u kafić koji nema wi-fi nismo mogli ni zamisliti. Ova današnja omladina ne zna ni šta je dobar provod. Mi smo znali imati i po dva lažna profila pa lajkamo svoje fotografije da budemo popularniji kod raje." - status na facebook-u od oca mladoženje.

Ono što je sigurno, M.K. je mogao staviti na svom profilu da je u vezi bez oznake sa kim, njegovi bi prijatelji  to istražili. Ovako je samo izlazio na romantična mjesta sa tom djevojkom 2 godine, odlazio u kino, išli zajedno na putovanja, nije ih niko ni mogao vidjeti zajedno, a tek da pomisli da su u vezi. Prema riječima oca ovaj brak neće dugo potrajati jer nisu pisali po zidu jedno drugome, nisu objavljivali ljubavne tekstove Ekrema Jevrića sa posvetom. Da stvar bude još gora  nisu uradili u paintu ni zajedničku sliku u srcu. Kap koja je prelila čašu bila je kada je povodom stupanja u brak M.K. zabranio pisanje po zidu svog profila. Niko od brižnih komšija nije mogao čestitati na ovom potezu ili mu objaviti pjesmu "Nije život jedna žena".

Na lokalnim forumima otvorila se rasprava komšiluka ko je mlada i hoće li novi komšiluk prihvatiti u prijatelje, da li će uopšte poslati zahtjeve za prijateljstvo. Postavljala su se i pitanja da li joj je popunjen profil, da bi pojedini čim prije poslali zahtjev. Niko ne želi biti dio followers-a, ako već nije popunjen profil. To je znak da su tvoji komentari  nepoželjni, bruka za porodicu. 

Zadnjih sedam dana mladenci provode medeni mjesec na pustom ostrvu. Za tih sedam dana niti jednom se nisu udostojili da uđu na facebook i objave fotografiju  plaže sa ispisanim imenima u pijesku. Svi su uvjereni da su se već rastali jer mlada nije ni promijenila svoje djevojačko prezime.

Više na: http://drarslanagic.blogspot.com

U Tuzli izbio sukob između katolika i muslimana

Eeee jest vas lijepo navući naslovom na tekst, ali nema veze, nije prvi put da pokazujemo svoju naivnost. Jedna od najžalosnijih statistika jeste da nas najviše zanima međunacionalna svađa, eventualno tuča ili ubistvo. Još bi bolje odjeknuo tekst da sam napisao da je katoliki ubio muslimana, ili obratno...
Nego, nije to tema naše emisije.

Tako je večeras na području Tuzle zabilježen sukob većeg broja pripadnika katoličke i islamske vjeroispovijesti. Da stvar bude gora, priključili su i pravoslavci - gdje ćeš ložit vatru bez upaljača ili šibice, može ono, ali teško. Eh, tako večeras izgleda Tuzla, sva u sukobima. Katolici isprovocirali, muslimani se našli uvrijeđeni pa se zagužvalo. Pravoslavci se našli uvrijeđeni što dotični gužvaju, a njih niko nije zvao. Kako može gužvanje proći bez srca junačkog? Gužvalo se nadugo i naširoko dok voda na usta nije počela curiti akterima. To je bio znak da se mora stati i sjesti, a onda po starom dobrom običaju zaliti. 
Glavni provokatori, katolici, inače N.N. lica, su naime kako doznajem  napravili bolju baklavu nego li muslimani za Bajram. To je izazvalo opštu hajku među uvrijeđenim pa su svi "đuture" porodično nasrnuli na komšije katolike i njihovu gozbu. Kako može biti bolja baklava za Badnjak nego li za Bajram. 

Ispitivajući čija je baklava bolja, od uzoraka nije ostalo ništa, a da se tragovi zataškaju pomogli su i pravoslavci koji su upali u gužvu u međuvremenu. Kantonalno tužilaštvo TK izavši na uviđaj nije mogla podnijeti tužbu ni protiv muslimana ni protiv pravoslavaca jer nema dokaza. Što bi jedan stari bh. umjetnik rekao: "Nema dokaza, nema djela!"

Nikada nisam bio ponosan što se radujemo stvarima koje su inače normalne u svijetu, samo nisu normalne kod nas. Da li je večeras Bajram ili Badnjak, nije sigurno, em zbog baklave, em zbog radosti i veselja sviju. Jedina stvar na koju sam ponosan jeste ta da su praznici jedini dani u kojima pokazujemo zube siromaštvu i neimaštini - sve je čisto, uglađeno i fino.

Na kraju, ovaj tekst bih završio još jednom izrekom, i to Cezarovom, a ona glasi: "Lijepo je rat ratovati sa lijepim ženama, a još je ljepše u BiH ratovati sa komšijom druge vjere oko toga čija je baklava bolja.". Znao je Cezar još u svoje vrijeme da sve baklave vode u Rim.


P.S. Curik, ne trči pred rudu i ne zaključuj na osnovu naslova.

Kako je nastao Tolstojevski

Kako bi to lijepo izgledalo da se radi o fuziji mozgova Leva i Fjodora i eto ja nastao. Kamo sreće, ali želje moje pusti snovi. Riječ je samo o običnoj igri riječi, tj. dvojice umjetnika koja potekla od Balaševića, ako sam dobro informisan, a primjenjena je na jednoj djevojci....

Iako je blog nastao tek prošle godine, svoj naziv ima još od 2010. godine i glavni krivac je jedna djevojka. Em što je zaslužna što imam pseudonim, em je zaslužna što imam blog....

Tada je još i bio aktuelan popularni mig33. Najbolja uloga mu je bila pred spavanje, legneš i "migaš", malo na lijevo oko, malo na desno, dok ne zaspiš. Te famozne 2010. boravio sam u Sarajevu na pripremama za prijemni ispit na fakultet. Od jednomjesečnih priprema i testove jedino što je vrijedno zapamtiti jeste kako je nastao naziv Tolstojevski. Ostali rezultati i nisu toliko vrijedni pomena. 

Odmarajući se jedno veče ušao sam na mig da porazgovaram sa osobama koje nisam dugo vidio, a niti čuo. Ulazeći u sve dublji razgovor sa jednom djevojkom počeo sam da izmišljam kojekakve aforizme u nadi da će donijeti nekog uspjeha kod dotične. Da iole sadržim u sebi nešto od Tolstoja mogao bih se nadati da ću imati bar ljubavni život kao on, ovako ništa. 
Tako je bilo i sa djevojkom koja se spominje u razgovoru. Nije se dogodila nikakva ljubav, ali što je još gore, nakon svakog aforizma ubijala me u pojam riječima: "Šta meni tu pričaš koješta. Idi tamo nekoj drugoj prosipaj te fazone ja sam to prošla davno." 
Sedamnaest joj godino ona je to prošla davno. Pitam se samo kad. U obdaništu? Doduše, ako su ti u obdaništu pričali aforizme kao ja te 2010., mogu se ja pozdraviti sa ljubavnim životom.
Pokušao sam se ja izvaditi iz te situacije, ali je sve bilo gore. Ja novi kompliment, a ona: "Jao kako si ti naporna osoba. Pa ne možeš to meni pisati, već sam ti rekla. Ja sam čitala mnogo knjiga i već sve te fazone znam. Ofiran si previše." 
Juh Radosave, neko moje aforizme već napisao a da ih ja nisam ni pročitao. Ako su Tolstoj i Dostojevski ti koji su prepisavali, morat ću ih ganjati zbog autorskih prava. Tada mi autorska prava nisu bila ni na pameti, već sam gledao da što bolje migam i da se što manje preznojam od "ofirnosti".
Već sam bio na vrhuncu strpljena i nisam mogao čitati jednosmjerni razgovor egoistične osobe pa sam odlučio da promijenim temu. Odlučio sam da razgovaramo o knjigama, vidim da to najbolje zna. 
I ta tema, karakteristično egoistima, išla je u jednom smijeru: 
"Pa mislim ovaj, ja više ne znam gdje ću sa svim ovim knjigama. Želim da kupim novu a nemam prostora u sobi da je poslije odložim od svih knjiga. Ovi novi kvazi bestseleri, tako su providni, kao niskobudžetni holivudski film."
E baš bi mi je bilo interesantno čuti tako jedno poređenje i još da u Holivudu postoji niskobudžetni film. Ma ok je i to, samo da se ja prilagodim temi pa da počnemo jedan normalan razgovor. Odlučim da joj postavim jedno bezazleno pitanje, nema se više ni strpljenja:
Pa dobro djevojčice kad već tako puno čitaš, a i ne voliš kvazi bestselere da ja tebe pitam, jesi li čitala šta od Tolstojevskog?
-Hmm. Pa ovaj, jesam neke knjige, sada im se ne mogu sjetiti naziva...

Ostade u prašini samo glas joj zazvoni: " Ako opet prođeš svrati ponekad."


Više na: http://drarslanagic.blogspot.com

Facebook - Infuzija koja život znači

Brate, daj mi mobitel samo da malo uđem na face znaš da nemam na mobitelu wi-fi. Pa brate, ne znači ti ništa, a meni mnogo. Eee, ako si brat dat ćeš mi na pet minuta. Evo, ti pričaj sa Mikijem dok se ja ne smirim na facebook-u.

Facebook je komercijalna internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim počecima, Facebook je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije širom svijeta priključile su se mreži.

Osim tračeva, facebook-om ne kruže nikakve druge informacije. Samo starlete koriste facebook u komercijalne svrhe. Društvena mreža je samo zato što se cijelo društvo okupilo tu pa će i mali Mujica.

S obzirom da su u svijetu već angažovani ljudi i institucije za liječenje od ovisnosti prema facebook-u, mogli bi proglasiti i kafiće lokalnim dilerima. Izlazak na jednu kafu sa društvom sa sobom nosi ultimatum: Izlazimo u kafić gdje ima wireless i ne pričaj mi ništa dok sam na facebook-u.
Nedavno su učitelji i nastavnici u jednoj osnovnoj školi apelovale roditelje da djeci isključe internet i da im zabrane pristup internetu. Ukoliko se ovo proširi na više osnovnih škola uskoro bi mogla ispred zgrade parlamenta proteste sa transparentima: Imam tlinest godina i imam pjavo na intelnet!
Mislim da bi to bili najmasovniji protesti posle onih za JMBG, čak bi iste osobe protestovale (13-).

Srozava nam se komunikacija, zato krivim ove lokalne dilere, ni kafa više nije kao nekada. Jedino novinari su ostali dosljednji tome da nas iznerviraju svojim objavama, pa kad čitaš novine možeš dobro porazgovarati sam sa sobom.

Ima ona dobra strana, znaš, može se upoznati po neki strani držvljanin i tako se steknu prijatelji, ali kada stupim u komunikaciju shvatim da ni kod njih nije bolja situacija, svaki znak označava neku riječ:
c - see
u - you
r - are
2 - to, too
4 - for....
Pa ima onog slenga u jeziku, ni oni ga ne razumiju, a više ne znaju ni kako se piše izvorna riječ. Osim riječnika engleskog jezika, moraš imati i riječnik slenga da bi nešto razumio.
No, da mi se vratimo našem govornom području. Veliki problem virtualne komunikacije je neshvaćenost od strane sagovornika, pa se dešava da dođe do konflikta iz sasvim običnog zezanja. Kada su muško-ženski razgovori u pitanju, većina razgovora se svodi na to famozno "barenje", i što je još gore, svi to očekuju.
Razgovori su kratki, prethodno utvrđeni sa kojom namjerom, nejasni, uostalom, tu je i google da se poslužite nekom tuđom izrekom, citatom što dovodi do konfuzije: Šta je pisac htio reći!?... Ako je već u pitanju i zavođenje, nema originalnosti, a da se nešto od ovoga desi uživo, nema šanse. Ukoliko mi je drugar primijetio lijepu djevojku u gradu, šanse da joj priđe su ravne nuli, a šanse da je doda u prijatelje su ravne da će 2014. nastupiti 1. januara.
Facebook je postao ovisnost, od koje se još niko nije izliječio. Ovisnim je svaki dan potrebna jedna infuzija da bi se prestali tresti, samo da vide ima li koji like, komentar, zahtjev. Da nije facebook-a ni ovo ne bi ste čitali.

Škola: Gostinka ; Zvanje: Gost

Odlučio da promijenim svoje zanimanje. Kada mi već ništa ne ide od ruke pokušat ću da budem gost. Zašto baš gost i otkud to zanimanje?
Da bih promijenio zanimanje treba malo i prakse, s toga od danas pa nadalje i ubuduće gdje god se pojavim ja sam Gost, ali ne bilo kakav, već ovaj naš balkanski kojem svi pokazaju kako imaju i kako su gostoprimljivi. Mi smo takav narod da ne damo na sebe, trudimo se da se pokažemo u što boljem svjetlu ne bi li nekoga impresionirali. Za divnoga čuda mi smo ti i koji ogovaraju najviše.
Prvi časovi Gostinke škole bili bi telefonski pozivi u kojima  najaviš svoj dolazak:

- Ne nemoj ništa spremati (osim gibanice sa tetkinim sirom, supe od što starije koke, teleće čorbe, ruske salate, jagnjeće pečenje i tako...), nećemo se mi dugo zadržavati (dok se ne slegne večera. Bar nećemo noćiti).

Što više ubjeđuješ domaćicu da ne sprema ništa ona će tim više napraviti.
Drugi časovi Gostinske škole odnose se na odbijanje pića:

- Da li bi ste nešto popili?
Ma ništa, ne muči se.
- Kafa, pivo ili rakija?
Tim redom.

Samo sačekaš podoban trenutak, kažu strpljen-sit.
Da bi druga lekcija imala dugotrajnost mora se dobro proučiti treći čas. Treći čas je čas slušanja:

- Ljetos smo bili u Dubrovniku, kako je kod njih divno. Hoćeš da vidiš slike iz Neuma?
Divno, divno. Samo rad dovodi do odmora.
- Mala mi je diplomirala desetkom. Završila fax u roku. Ženo, daj tu diplomu iz ormara.
 Uvijek sam ja govorio da je ona pametnica. Na tatu.
- Kako ti se sviđa rakija? Domaća, ni kašike šećera!
Čini mi se odlična, samo ne mogu ocijeniti od tri čašice. Naspi još jednu.

Za goste ide i rakija bez šećera, samo ako udijeliš prave komplimente. Prije odlaska proučiti malo književnost, naučit par opisnih pridjeva i to je to.
Četvrta lekcija je oproštajna lekcija. Treba se znati dostojno oprostiti:

- Nek ste nam došli, dođite nam opet.
Ma na vas je red (doći ćemo čim prije). Hvala vama na svemu (osim na onom trosatnom tušenju).
- Ma doći ćemo, nemojte vi šta hatorit.
Ma kakvi to, nemamo na čemu. Samo vi nama javite kada budete htjeli doći (da se odselimo).

Nemoj da bi išta komentarisao dok se ne udaljiš sigurnih 100 metara. Ne maše on sa vrata da tebe isprati već da te oslušne šta ćeš reći.
Veoma kratka škola i veoma efikasna. Rijetko dobar zanat u kojima najbolji budu najdeblji. Po sopstvenom iskustvu mogu da kažem da je na Balkanu najbolje biti Gost. Gost kad dođe sve što svakodnevno nema u kući za Gosta ima. Kod nas je poznato da se tanjiri moraju isprazniti tokom jela, uvreda je za domađicu ako se nešto ostavi. Zato sam ja odlučio da promijenim zanimanje i da pokušam bar malo da se udebljam, inače ovi uljudni gosti ne znaju uvrijediti domaćicu i ostaviti nešto za mene.

Gdje si kulturo evo Pinka!

Prije nego što uđemo u srž teme samo da javimo najnoviju vijest. Dok vi ovo čitate Pink otvorio 3 nova programa.

Pretraživajući teletext televezije Pink naišao sam na jedan jako zanimljiv dio "O kompaniji" u kojem stoji:
"Program Televizije Pink je srce kulturnog, zabavnog, intelektualnog i političkog života.
Standardi i vrednosti kojima se rukovodimo protežu se i izvan našeg programa. Ulaze u svaku poru života. Nikada ne činimo uređivačke komrpomise. Ono što se trudimo da postignemo su kreativan radio i dinamična televizija u kojima možete uživati, koji informišu i obagaćuju duh."

Kao prvo da im čestitam na humorističnom teletextu koji do sada nisam stigao čitati, a veoma je originalan.
Hate i za mene što nisam kulturološki osviješćen i ne čitam literalne radove RTV Pinka.
Što se tiče ove objave na teletextu,  "Pink je srce kulturnog, zabavnog, intelektualnog i političkog života.", drago mi je što je neko iz redakcije objavio koliko je na  Balkanu gore navedeno struhlo i zahrđalo pa je Pink srce svega ovoga. Zadnji kulturološki događaj na Pinku bio je blok reklama u aprilu '95. kada je za vrijeme iste u pozadini se čula Bethovenova deveta simfonija.
Ali nije Pink kriv, krivi smo mi što nam je kultura postala to što jeste.
Intelektualni dio programa imaju samo petkom na televizija PRVA u emisiji "Veče sa Ivanom Ivanovićem" kada dotični priča o Pinku i njihovim emisijama.
Ali nije Pink kriv, krivi smo mi što mislimo da sve znamo pa nam je komentar na takve emisije "Šta će meni to, znam ja to i bez njih".
Zabavni program se sveo na reality programe gdje je nama zanimljivo gledati kada će neko prdnuti ili podrignuti, pa sutra isto čitamo u novinama na naslovnici "Skandal! Taj i taj podrignuo".
Ali nije Pink kriv, krivi smo mi što volimo ismijavati ljude koji se ne pretvaraju ni pred kamerama i od toga praviti zabavu.
Ulaze ljudi u svaku poru života, reklo bi se svako poru života koju sami osmisle i naprave. Kod mene od tih pora pojave se bore na čelu kad prebacim na Pink.
Na kraju, da mi nije za Pink ne bih znao kako ispuniti svoj duh, možda bi i aceton bio dobro rješenje.
Ali nije Pink kriv, krivi smo mi...
P.S.
Pink otvorio još 3 programa.

Vijesti iz sporta: Švecka zdra'o

Današnje vijesti iz sporta započinjemo jednom postmodernom, misaonom rečenicom velikog, anonimnog doktora, a ona glasi: Švecka zdra'o!.
Da su pripreme za Svjetsko prvenstvo u Brazilu već počele najbolje pokazuje i Ibrahimovićeva fotografija koju je objavio na društvenoj mreži photoshop (znaju djevojke koja je to društvena mreža).
Naime, Ibrahimović se već sada sprema za SP, a evo i kako...

Još kesica kokica iz Binga fali i pripreme gotove.

Još jedna vijest vezana za kvalifikacije, tj. baraž. Grci su napokon napredovali u matematici. Nakon Pitagore, njihov veliki matematičar je postao Mitroglou koji je rezultate svoje reprezentacije konačno prebacio iz binarnog brojnog sistema u oktalni. Razbio je mit sa dva gola Rumuniji i eto kod Grčke nisu više rezultati 100111.

Sledeća vijest je vezana za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Udruženje navijača BiH je zamolilo svoje reprezentativce, popularne Zmajeve, da i sledeću svoju utakmicu započnu minutom šutnje. Razlog tome je što je Avdija Sin Vjetra Vršajević na utakmici u St. Louisu protiv Argentine pobio šesti red navijača svojim centar-šutevima. Nakon ove utakmice u argentiskim porodilištima je primjetan trend davanja imena Avdija novorođenčadima, što Avdiju ovaj trend čini planetarnom zvijezdom, planete Saturn. Mnogim navijačima BiH je posle utakmice češće išao Avdija na oči, nego li san. To valjda i jeste uticaj planetarne zvijezde, naprosto sija u očima ljudi.

Michel Platini je napokon odlučio da horozovi više ne igraju kvalifikacije za svjetska i evropska prvenstva u budućnosti. Kod ovog gospodina je proradila grižnja savjesti i nakon BiH i Ukrajine kaže da bi bilo i previše da sudije i treći put odvedu Francusku na jedno veliko takmičenje. Kompromis je nađen u tome da Francuska više ne igra kvalifikacije, a ostale reprezentacije će dobiti priliku da se i one domognu nekog prvenstva, sa sudijama ili bez.

Platini: Eeee, a mislili ste proći. 

P.S. Na ovome blogu, mogu da kažem, što se dešava, to nije istina. Mislim, na ovome blogu, što bih naglasio, da propaganda, što većinu kažem, to neee! Nije istina.

Ples je čin prevare?

Ples je jedan plemeniti sport koji povezuje historiju, muziku i pokrete. U zavisnosti od vremena u kojem živimo, ples se mijenjao, kršio pravila i dobijao neki novi izražaj.Riječ ples koristimo za pokret ljudskog tijela bilo kao vrstu umjetnosti (balet) ili kao vid druženja (socijalizacije), duhovne ili neke druge ritualne ili zabavne namjene.

Ja nažalost živim u lošem vremenu, u kojem se ima još lošije mišljenje o plesu. Kada gledamo neke filmove osmadesetih i devedesetih prošlog vijeka koji se baziraju na plesu, to su obične bile grupe ljudi srednjeg ili niskog staleža željnje dobrog provoda. Sve te osobe nikada nisu imale predrasude prema svojim partnerima koji plešu, čak šta više, uvijek su željele da plešu sa partnerom boljim od sebe, ne bi li nešto i naučili.

Kod nas je slična situacija, samo malo drugačija, skroz... Slična je u tome što se i kod nas najviše provode srednji i niski stalež društva, a totalno je drugačija u tome što je ples zastupljen samo individualno. A ukoliko nešto radite individualno, kod nas se to obično smatra ludim, tako da je teško se odlučiti da li biti "normalan" i ne plesati ili biti "lud" i dobro se zabaviti, pa  makar i individualno.

Mi koji smo željni da budemo smatrani "ludim" svakom prilikom iščekujemo da se pojavi taj neki partner sa kojim bi mogao uskladiti muziku i korake koje poznaješ, rijetki su slučajevi, ali se dešava. Ono što se češće dešava, jeste da moraš gledat oko potencijalnog partnera da li se nalazi neki ljubomorni brđan (pogrdan naziv za nekulturnu mušku osobu) koji ples ne smatra ni socijalizacijom, a kamoli vrstom umjetnosti. Pa ukoliko ti se prilazi tom partneru sa šljemom i pancirkom zbog socijalizacije, ti izvoli. Zamislite kako bi show "Dance with the stars" dobio na popularizaciji da je umjesto Lewis Hamiltona bio neki brđan u publici pa gleda Nicole Scherzinger kako pleše sa tamo nekim muškarcem Rumbu? Je li možete zamisliti? Ja mogu, to bi bila američka verzija "Farme" na veliko.

Kada priđeš potencijalnom partneru već si svjestan da taj neko je željan plesa, ono čega nisi svjestan je to kakav je odgovor. Prilazim ja djevojci koja je već vidno nezadovoljna jer njena drugarica ne želi da pleše sa njom, a i u blizini nema nikog zainteresovanog za to. U maniru gentlmena, onako kako me je ples odgojio, lijepo je zamolim za ples. Za odgovor sam dobio pitanje: "Je li ti vidiš da sam ja udata?", onako otresito i drsko, baš u maniru kako je dragi brđan odgojio.
Sad se tu javljaju dva civilizacijska problema, jedan je ovaj o plesu. Je li se to ples stvarno smatra činom prevare svoga momka, svoga muža ili nekog trećeg, pa se smije samo sa njim plesati?
Drugi problem se odražava u vidu razgovaranja. Da li se može nekome odgovoriti normalno na postavljeno pitanje: "Ne, oprosti, nisam za ples sa tobom."? Očigledno da ne može. Živimo u tako iskvarenom dobu i među tako iskvarenim ljudima da se čak ne može konkretno ni odgovoriti na postavljeno pitanje. Ako je već potrebno odbiti nekoga za bilo što, nevažno da li je ples u pitanju, može se to na milion ljepših načina učiniti.

I ja se nadam, opet, da je to samo način odbijanja, a ne da se ples smatra seksualnim činom i prevarom.