Kada je u pitanju san, žene i muškarci se i po tome razlikuju. Kada sanjate uvijek težite da to bude lijep san i da se ujutro rado prisjetite šta ste to sanjali. Djevojke bi uvijek sanjale neku romantiku sa voljenim partnerom, pod zvjezdanim nebom i da sa neba padaju latice ruža dok ih mjesečina obasjava iznad površine mora. Muškarci se ne razlikuju puno, samo u jednoj riječi. Dok djevojke sanjaju ljubav, muškarci sanjaju da vode ljubav.
Prethodnih dana, tj. noći učestalo mi se kroz san prikazuju scene iz djetinjstva. Jedan se ipak izdvajao od ostalih. Kroz san sam se vratio u osnovnu školu gdje su bili samo oni školski drugovi koje nisam vidio više od godinu dana. Iako je riječ o snu malo mi je zasmetalo što su ostali bili zapostavljeni, ipak ja ne volim praznine, pa kad je i san u pitanju.
Iščekivali smo čas matematike koji je uvijek bio smor samim pogledom na taj predmet u rasporedu. Stoga smo uvijek kasnili na matematiku, ne bi li se ukrala koja minuta da što kraće traje. Ulazeći na vrata ugledah malo čudan prizor jer je na tabli pisala nastavnica BHS-a jezika i kniževnosti, jest da nisam i nju vidio godinu dana, ali što baš u snu da se pojavi. Nikada nismo imali dobar odnos, sad se dvoumim da li je san bio i noćna mora ujedno. Kroz historiju uvijek smo imali neke rasprave, pa nikako drugačije nije moglo ni u snu proći:
"Nastavnice, je li još uvijek živite u ubjeđenju da je gramatika grana matematike ili smo mi pogriješili kabinet?"
-"Niste pogriješili kabinet. A živim u ubjeđenju da tebi još uvijek glava služi samo za češljanje."
Ne napadajte me odmah riječima kako sam to smio reći nastavnici, ipak je to san, u snu valjda smijem reći. Inače smo se raspravljali da li je čovjek nastao od majmuna ili Božijom voljom, pa do toga da li smijemo da koljemo i jedemo domaće životinje ili ne... Uvijek su to bile živahne rasprave iako je razlika između nas bila nekih 60 godina. Dobro sam se držao, ali se ne može protiv autoriteta.
Kod dotične nastavnice postojale su dežurne osobe: dežurni za odgovorati, dežurni za raspravu, dežurna mezimica, dežurni krivci... Nakon što je nastavnica završila sa pisanjem rečenice na tabli, već smo svi pogledali u dežurnog za odgovaranje, a on se već lagano izvlačio iz svoje klupe znajući šta slijedi u skorijoj budućnosti.
"Neka nastavnice, ne zamarajte se otvarajući dnevnik kako bi ste pronašli mene pod brojem 13. Ja ću ovo uraditi kao i prethodnih 221154 puta što sam radio."
-"Kud trčiš pred redu. Vrati se na mjesto."
"Je li to stvarno nećete mene izvesti pred tablu? Jao, pa ovo je osmo svjetsko čudo, dešava se samo u snu."
-"Ma zezam te. Izađi i uradi sve što te sleduje kao i prethodnih 221154 puta što si radio."
Vremena je prošlo mnogo, ali se neke stvari nisu promijenile, pa makar se one dešavale i u snu. Ovaj tekst će ostati u sjećanju na tu generaciju učenika, na tu nastavnicu (ma kakva god ona bila) i na sve događaje koji su proživljeni.
San će se svakako izbrisati jednoga dana, ali će ostati tekst koji ne blijedi tek tako.
Nema komentara:
Objavi komentar