Poznate ličnosti

Danas se na svakom koraku mogu sresti poznate ličnosti. Sreću se iz tog razloga jer svako malo neko je poznat i popularan, ničim izazvanim. Imamo one što preko youtube-a postanu popularni, neki preko facebook-a, neki preko drugih socijalnih ili društvenih mreža, a neki, Boga mi, i preko reality programa. Pošto smo inatlije ljudi i kod nas bi život mogao uskoro postati reality život kao u Srbiji. Ako želite da budete propraćeni medijski i da postanete popularni, u Srbiji to idem lakšim putem, a izgleda ovako:
Prvo se prijavite u emisiju "Sve za ljubav", da pokažete kako ste osjećajna osoba.
Pa vam sami pronađu životnog partnera u emisiji "Oženi se domaćine".
Zatim logično slijedi "48 sati svadba", a trebalo da učestvujete i u emisiji "Čekamo bebu". Ponestaje vam popularnosti pa je rad na novu emisiju pod nazivom "Menjam ženu". Povratili ste svoju popularnost pa emisije "Exluziv" i "Exploziv" moraju pogledati šta trenutno radite i koje vas to starlete spopadaju. Sve ovo ne bi bilo fer a da vas ne ispoštuju do kraja. Za kraj ostaje "Crna hronika".
Sve osobe koje su na načine, gore navedene, stekle popularnost, a nikakvu dobrobit nisu  meni donijele, za mene su nepoznate. 
Red je sad i na one popularne osobe koje niko ne primjećuje, i niko im ne traži autogram i niko ne mari za njih.
Na petom mjestu nalaze se konobari. Služe vas cijeli dan, donose vam, odnose vam, čiste vam sto. Ne traže ništa od vas, a ako im ostavite bakšiš niko sretnijih od njih. Niko nikada od njih nije tražio autogram.
Na četvrtom mjestu su braća komunalci. Kaže Bora: "Drugovi su živi ljudi pa i oni seru, tu su braća komunalci da za njima peru.". Idu na mjesta gdje niko neće, aj što moraju čistiti svoja govna već i tuđa. Svo smeće koje bacamo po ulici, oni moraju počistiti. Niko im nije pružio ruku ili tražio autogram.
Na trećem mjestu se nalaze domari. Svi im se okreću kada nešto pokvarimo. Svi ih zovu iako to možda i sami znamo popraviti, ali u sebe nemamo povjerenja kao u njih. Niko im se nije zahvalio za popravljenu štetu, a pogotov nije tražio autogram.
Na drugom mjestu su demineri koji ugrožavaju svoj život da bi sačuvali tuđi. Vjerovatno su i indirektno spasili nekome život, ali niko im se nije zahvalio na tome i niko im nije tražio autogram.
Na prvom mjestu su oni koji rade sve gore navedeno, čiste, peru, uslužuju, popravljaju... Ne da bi ugrozili svoj život, već bi ga dali za vas. Najmanje se njima zahvaljujemo, najmanje njih pominjemo, najmanje njima pružamo, a najviše su nam dali. Njihov potpis tražimo samo kada nam treba ovjeriti neki lični dokument, i za taj potpis se previše ne mari. Ako ih ne prepoznajete kroz ove riječi, onda za vas roditelji i nisu poznate ličnosti, kao što bi trebale biti. 
Svi gore navedeni trpe nečiju torturu, trpe nečije bubice, rade u korist drugih. Neki od njih su i plaćeni za to, svi osim ovih na prvom mjestu, zato su oni za mene poznate ličnosti.

Na kraju još i prilažem jednu fotografiju konobara iz Srednje Bosne, da bude šlag na ovu priču.

Više na : http://drarslanagic.blogspot.com/

Zadnji UNESCO-vi podaci: Mati mi je nepismena!

Sinoć gledajući dnevnik na televiziji saznao sam da mi je mati po svjetskim standardima nepismena.

Slušajući gospođu šta UNESCO podrazumijeva pod pismenom osobom, morao sam se pomiriti sa sudbinom da mi je rođena mati nepismena. Da bi osoba bila pismena mora poznavati elementarne stvari, tj. poznavanje pismenih, stilskih i gramatičkih normi, da razumije ono što drugi pričaju (na njegovom maternjem jeziku) i da to napiše. Na to se dodaje još i da se mora poznavati dva pisma. UNESCO kaže da po njihovim normama, pismena osoba mora poznavati i osnove na računarima.

Dok je magistrica Aida Kršo pričala o ovome ja sam shvatio da mi je mati nepismena, a u drugom trenutku sam se sjetio facebook-a i shvatio da je mati nepismena u svijetu, ali da pola BiH nepismeno u elementarnim stvarima. Ima osoba koje glume nepismene, baš iz one gore navede norme, da ih svi razumiju što glumci pišu a ima i onih stvarno nepismenih koji si više ne mogu pomoži. Ironija je kod njih što poznavaju osnove rada na računaru pa su u svijetu pismeni, a u svojoj državi nepismeni. 

Dok vi budete zamišljeni s' time da  li ste pismeni ili ne, ja ću nešto proračunati. UNESCO kaže i to da je 15% ljudi u BiH nepismeno, odokativnom metodom, pošto popis stanovništva u BiH nije bio 22 godine i ne može se utvrditi tačan broj nepismenih. Moja računica govori  da na 3.5 miliona stanovnika 15% dođe 525 000 nepismenih, dodam još na to 400 000 facebook nepismenih i pola dijaspore, što miješa maternji i svoj novopečeni jezik, dobijemo da smo se džaba školovali jer nam je cijela populacija nepismena. Nije da je to 3.5 miliona nepismenih, već se glumci stope u masu da i njih razumiju pa ispadnu svi nepismeni. Po meni je bolje poznavati elementarne stvari po našim standardima, nego po UNESCO-vim.

E pa UNESCO, kad se već ne baviš zaštitom svjetske kulturne baštine u BiH, nemoj ni opismenjavanjem ljudima. Mati mi poznaje 4 priznata jezika i šteka sa ruskim, poznaje 2 pisma, razumije sve što normalan čovjek kaže, zna napisati sve što misli, ali ne zna upalit računar. Čak misli da je ugašen ukoliko se samo monitor ugasi jer tad ne troši struju po njenoj logici. Što se mene tiče vi nju možete uzeti pod zaštitu popis nepismenih vršite po facebook-u, povećat će se sigurno onaj postotak od 15%. Treba još da čita što i ja na blogu bacam pogled u dalj i skrećem pažnju pisanjem od ispadanja sa Eurobasketa.

Više od Tolstojevskog na: www.drarslanagic.blogspot.com

Pronađen konobar u Sarajevu koji nije zavrnuo stranca

Napomena: Da bi se tekst razumio kako treba, mora se ovaj sarajevski izgovarati sa mekim č i dž.
Ovo je priča o konobaru koji nije zavrnuo svoje goste iz inostranstva, priča o pravom ugostitetlju.
 Pročitao sam negdje u novinama kako je BiH najnegostoprimljivija država u Evropi. Izvršio sam istraživanje, i mogu vam reći da to nije tačno, uopšte. Uspio sam pronaći čak jednog konobara koji nije zavrnuo stranca. Sagovornik  je želio da ostane anoniman, ali ću vam reći da  ga je rodila ista žena kao  i mene, samo što je on sad Sarajlija, kao i mnogi drugi što su, i zove se Jasmin, a ime cure vam ne smijem reći mogli bi se noževi potezati.
Kako i zašto nije zavrnuo stranca stiže u nastavku....
Ćuješ paša moj, jebo te tito, prvi dan SFF-a  mene odmah zapalo da radim prvu smjenu, nema žive duše, svi dođu naveče. Aj nema veze to, radit ću ja sutra drugu smjenu, kontam biće buraz para, samo da stranci nalete. Ponesem ti ja u drugu smjenu one šire od jabuke, mati mi poslala, da se rashladim malo prirodnim sokom. Dođem na pos'o, navalili stranci nakav film gledali, indijski dugometražni, ogladnili gledajući one zaštićene krave, a ja gostoprimljiv, nema 'vak'og na daleko. Te leti onom arapu čiji safir mi para oči, te onom onom indijcu ogrnutom svilom, na kraju odem onom poderanom rumunu, ćaća ga njegov jebo, naručio samo običnu vodu, a sat vremena me samo nešto zapitkuje, ne da poštenom čo'j'ku ni zaradit.
Svi oni lijepo jedu, ja ih još ljepše gledam, pa uzmem i ja onog soka od jabuka što mi mati poslala, da se malo rashladim. Čekam ja njih da završe pa da one račune pretvorim u €, kao i svaki drugi normalan konobar. Znaju stranci brojeve, arapi su ih i izmislili, ali ne znaju valute, tu su i naši umiješali prste. Svi završili sa jelom, arapi uče dovu posle jela, rumun nema šta učit nije ni jeo, ja trljam ruke da konačno naplatim, kad me u tom trenutku potjerao onaj sok od jabuke. On rijedak i hladan, a ja se još dobro najeo bureka, pa ima šta i potjerat, potjera u onaj wc i s' vrata molim boga da ne potraje, odoše mi gosti. Ma ništa od bakšiša, ništa od zavrtanja, ostah ja sat vremena zaglavljen, da mi se bi iščupat sa wc šolje. Odradio kolega strance, ljubi mi ruke k'o da sam mu dao bajramluka, a i jesam kad sam mu ostavio da cijedi strance. 
Jarani kontali da posjedimo posle smjene, a i ja kont'o imaću para, pa bi se moglo posjediti, a kad su čuli da šta je bilo, mogao sam samo kući otići da me ne zezaju dugo. I ti mati, što mi nisi poslala sok kad je sajam knjige, to ionako niko ne posjećuje, ne bih ništa ni propustio, a ovako...
Sutra opet prva smjena, opet nema žive duše u smjeni, opet samo ruke u džepovima vraćam kući. Prekosutra i što sam trebao raditi drugu smjenu, jaran me zvao u svadbu. Naš'o si kad ćeš da se ženiš, aj što ne mogu ništa zaraditi, već se moram i potrošiti, jesi mi valj'o. Tako sam ti ja ostao jedini konobar u Sarajevu za vrijeme SFF-a koji nije zavrnuo stranca. Koji sam ti ja primjer od konobara, to je čudo.

P.S. Napomena: Svaka veza sa stvarnim likovima nije slučajnost, ili možda jest. Ko će mu ga znati.
Ako me ovaj sarajlija u toku noći upozna sa krošeom i aperktom, biće da veza sa stvarnim likovima nije slučajnost.

Sportisti BiH kažnjeni zbog obaranja državnog rekorda. Nego šta, nego kažnjeni!

Najnovija vijest iz sporta: Sportisti BiH kažnjeni zbog obaranja državnog rekorda, tako su pred lice pravde izvedeni juniorska rukometna reprezentacija BiH, novopečeni evropski prvak Mesud Pezer, Petar Zadro, Amel Tuka, Aleksandra Samardžić.... i da ne nabrajam dalje, ne znate ni ove.
Vlada federacije BiH odlučila je da izvrši izmjene i dopune zakona o sportu, da upotpune dnevni red, što se nije dogodilo od '93. kada ih je vojska tjeralo na to, čime je oboren još jedan državni rekord na velikom takmičenju osvajanja stolica.

 Sa 2500 KM kažnjen je Mesud Pezer od strane vlade federacije zbog obaranja državnog rekorda u bacanju kugle, u narodu poznatije kao kamena s' ramena. Pošto je vlada poduzela drastične sankcije, IAAF se suzdržao od kažnjavanja Zeničanina, koji je usput oborio svjetski juniorski rekord.
Juniorsku rukometnu reprezentaciju BiH kaznio je javni servis BHRT-a zbog malog miliona zahtjeva za prenos svjetskog prvenstva koje se održava, ne ponovilo se, u BiH i još su uspjeli zabilježiti prvu pobjedu na jednom velikom takmičenju u ime rukometa BiH, kako su samo mogli. Njima je kazna stigla u vidu neemitovanja U18 košarkaške reprezentacije BiH koja se plasirala među 12 najboljih reprezentacija Evrope, a eventualnom večerašnjom pobjedom i među 8 najboljih reprezentacija starog kontinenta. Sramota stvarno, samo među 8 najboljih, a prošle godine igrali prvenstvo B divizije.
Za Amela Tuku je malo manja kazna. Ovom Kakanjcu su uskratili novčanu nagradu, jer su se sve pare iz budžeta grada Kakanj uložile za održavanje koncerta Zvezda Granda u istoimenom gradu. Nisu ljudi ni mislili da će se Amel dokopati finala, a kamoli da će popeti na postolje.
Petar Zadro i Aleksandra Samardžić će proći sa najblažim kaznama. Naime, njih niko od portala, novina, televizija neće spomenuti jer su osvojili srebro odnosno bronzu na olimpijskom festivalu. Hoće ljudi da se bave džudoom i da zarađuju, još da o njima pišu. Ubezobrazili se ovi sportisti što ponosno nose zastavu BiH i dostojne je predstavljaju. Krampe i lopate se vi ufatite pa dosljedno jedan rudnik predstavljajte, sram da vas bude.
Nakon ovih teških odluka koje je vlada donijela, ljudi će morati malo povisiti sebi platu, naporno su radili, a i gdje će sa parama koje su uzeli od nagrada dotičnim gore, gdje? Čak se dovodi pitanje na dnevni red: "Otkuda nama toliki broj uspješnih sportista?" i prijedlog koji će se usvojiti jednoglasno: "Moramo smanjiti broj istih, odnesoše i ovo malo što imamo od plate!".
Dok ja ovo pišem U18 košarkaška reprezentacija vodi protiv Češke, možda bih je i gledao a ne ovo pisao, da imam gdje.

Sve stvari koje su napisane gore tekstu su izmišljene...a možda i nisu.
Sva vlastita imena napisana malim slovima je slučajnost....a možda i nije.

E moj Bošnjo...

Sat vremena je prošlo otkako sam ušao na blog pa pomno gledam, malo lijevo, malo desno. Morao sam sebi uvesti nove mjere predostrožnosti kada ulazim na ove društvene mreže, blogove, razne stranice, da prvo pogledam na stranu, provjerim da li ima komšiluka pa tek onda lupam gluposti.
Nije to sad da sam željan neke pažnje pa me ima na svakoj društvenoj mreži, već samo pokušavam pobjeći od kamera koje su skrivene u komšijskim očima. A ironija me zadesila neki dan kad sam čekao bus sa svojim prijateljem pa izašao na put, ne bi li mi koji od tih komšija stao sa autom da ne plaćam ionako skupu kartu. Kako je samo čudno, iste te komšije hoće vrat slomiti okrećući glavu na drugu stranu, samo da bi mogli reći kad ih upitam što nisu stali: “Nisam ja tebe vidio, stao bih ja tebi, gdje bih tebe promašio. Ja gledao tamo na pijacu, u onih trgovaca struhle paprike, pa se to čuje do u auto.”
Paprike je mog’o osjetit kako truhnu, a ja što truhnem na suncu i u prašini od onih valova auta što poslije posla idu kući, to nije mogao osjetit, e moj Bošnjo i sebi si težak.
Još malo pa ću morati kao porodica Aćimović zaključati se u kuću, samo nek narod misli da sam na moru, neko egzotično mjesto, dovoljni su mi i Hawai. Samo moram bolje nego Aćimovići isplanirat plan i program ljetovanja, da me video nadzor gore pomenuti ne provali. Moraju ljudi lagati da su otišli na odmor, samo da ne bi bili ismijani od strane komšija. E moj Bošnjo i sebi si težak.

U svijetu uvijek se može čuti kako je neko stigao do uspjeha uz pomoć svoje porodice i svojih prijatelja, samo kod nas od prijatelja i porodice možeš čuti:

• Šta će ti to?
• Ostavi to!
• Nije to za tebe!
• Sjedi tamo i šuti! Ti nećeš nešto!
• De dijete ne jedi govna, uhvati se knjige!
• Jesu li te to tvoji jarani nagovorili. Samo ti njih slušaj, daleko ćeš dogurat’(ironično).
• Mani se ćorava posla!
• Nećeš ti to znat’. Ne možeš ti to, pokvarit ćeš.

Dobrodošlica video nadzoru.

Ubiju i moral i tebe. Nisi otišao niti na jedan trening a već si osuđen na neuspjeh. A kad uspiješ, pu pu pu gluho i ćoravo bilo, da se ne urekne, počaste te izjavama za koji ti treba google translate.

• Sjajno si odigrao utakmicu, bravo. –> (Da Bog dadne da ti zadnja bude.)
• Čestitam ti. –>(Crko da Bog da.)
• I u mene sin tako isto, samo on je u boljem klubu.  –> (Nećeš biti kao on, džaba se trudiš.)

Dođe čovjeku da se malo obuče bolje, da izađe u neki drugi grad, pa se mora malo i zaraditi. Tako ja sebi nabavim jednu mašinu, ne bi li šta zaradio s njom, koju u selu ima još jedan penzioner, dobrostojeći penzioner. Tad sam prvi put spoznao šta je sukob interesa, i to sukob interesa seljaka:
“On je nabavio mašinu kao ja, uze mi moje mušterije, sad ga neću ni pozdravit!”
Zaključak je: Ako neko ima određenu mašinu u selu, ni slučajno ne nabavljaj istu jer to narušava međuljudske i komšijske odnose. E moj Bošnjo sa slovenskom penzijom i sebi si težak.
Pa Bošnjo ispadne seljak što ode komšijama  na more, kupi gajbu piva i popije za sat vremena, a Francuz je gospodin što kupi litar vina pa pije sedam dana. Pa Bošnjo opet ode, stalo mu da komšija ne priča svašta.
Bošnjo mora gledati dva-tri puta reprize indijske, turske, španske i ne znam kojekakve više serije na nacionalnim televizijama, pa imamo više lingvista nego ratara, pa Bošnjo gleda jer nema šta gledati drugo.
Naivan je Bošnjo, a još ga takvi i okružuju, pa nema s kim muku da podijeli, već šuti i trpi i kaže: “Biće bolje”.
Još jednom da pogledam lijevo i desno, pa da i ja objavim ovaj tekst.

Tri savjeta za popis stanovništa Bosne i Hercegovine

Da ja za svaki slučaj prvo ostavim tekst koji je sad već podavno napisan o popisu stanovništva. Njega  možete pročitati ovdje. E sad da pređemo na stvar:
Prvi citat datira još iz perioda 19 vijeka, tačnije 1844. godine, izjavio je pravoslavac.

 

 

Ilija Garašanin - književnik, političar i premijer

 Drugi citat takođe datira takođe iz 19. vijeka, a djelo je katolika, konfuzija velika nastaje.

Na to bi se nadovezao i naš treći član ovog bloga Fra Ivan Franjo Jukić, koji kaže:
                          
Po poznavanju našeg balkanskog mentaliteta, očekujem u skorije vrijeme da se ova trojica proglase izjasne izdajnicima naroda svoga.

Oproštajno pismo

Recimo da sam ja kriva što se sve ovako dešava bez nekog smisla, možda sam ja nudila manje. Manje razumjevanja, možda sam nudila tebi samo mali dio svog vremena, svoje pažnje. Ljubavi sam nudila dovoljno, al' u pogrešno vrijeme.
I možda sam bila nezahvalna.
Znaš da sam Ovo nešto počela iz pogrešnih razloga, i otišla sam predaleko i umjesto tebe, sjebala sam nas oboje.
Hvala ti što si bio taj neko. Bio si neko moj. Hvala ti za one razgovore do jutra, hvala ti za svako "Dobro jutro" i za svako "Laku noć", hvala ti za svaki, kako ti kažeš, iskren zagrljaj, hvala ti što si pustio da budem tvoja mala maza, hvala ti za svaku Balaševu citiranu riječ, hvala ti za svaki poljubac..
Hvala ti što si mi pruzžo priliku da vidim kako je to kad voliš, i kako je to kad si voljen.
Hvala ti što si mi pružio da vidim sebe u tvojim očima.
Zaslužuješ ti puno više od male klinke kojoj tvoja ljubav dođe samo usputna stanica, znam da je davno bilo vrijeme da odem, al nekako mi je lijepo tu gdje jesam, našla sam sebi fino mjestu u tvom srcu, i baš mi se ne izlazi. :/
Ne znam mišu, jedino ovako i ti i ja nastavljamo tamo gdje smo nekad davno stali, vrijeme je..
I znaš ti si prvi kome sam rekla one najofucanije riječi današnjice, meni to ipak znači puno, volim te mišu mali i budi mi dobar, budi sretan, zaslužuješ ti to..
I nemoj da baciš malog tweetya samo ga stavi negdje, ne znam, neka ga zatrpa prašina i onda se nekad, nekad sjeti mene.

"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečiji, možda prosed, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...

I zaplakaćeš istog časa...

I najzad shvatiti kako sam te voleo."



Autor teksta ostat će anoniman.

Balkanski prvomajski protesti!

Upozorenje: Sadržaj koji slijedi nije preporučljiv osobama koje ne razumiju ironiju i sarkazam.

Za sve vrste protesta, balkanski narod ima svoju jedinstvenu verziju. Nemoguće je usporediti proteste diljem svijeta i kod nas, ali pokušat ćemo napraviti neke paralele. Nedavno je bio 1. maj, i svugdje u svijetu se obilježava kao dan rada, tj. obilježava se povodom prvih protesta radnika, kada je stvoren i radnički sindikat.
Vidiš ti što ti je svijet, oni i dalje protestuju, nisu normalni. Dobiju slobodan dan, a oni izađu na ulice pa protestuju sa nekim transparentima, zvižde, galame, traže povišenja plata...
Na Balkanu je potpuno drugačija situacija. Ovaj ostatak svijeta bi se morao malo ugledati na nas, i na prvomajske proteste koji mi priređujemo. Od transparenata da ponesu roštilje, da galame uz kojekakvu muziku i na kraju krajeva da traže smanjenje plata. To je najbolji protest. Balkanci dobiju slobodan dan i izađu u prirodu, okreću se ražnjevi, pije se skupocjeni alkohol, djevojke čak i u prirodu odjenu najbolje što imaju u ormaru (haljinice, štikle, šminka). Sav svoj novac ulože na te proteste, jer će posle toga mrkotrpno raditi do sledećeg prvog maja, bar ona manjina koja je zaposlena. Parola tih protesta na Balkanu bi izgledala ovako: "Nek nemamo, mi ćemo opet uživati!", tako da vodeća struktura vlasti može unaprijed razmišljati kome smanjiti plate, jer očigledno imaju i previše.

Najveći transparent sa prvomajskih protesta.

Ovi u Zagrebu se nešto poistovjećuju sa ostatkom svijeta, glumi njih 25.000, kao nešto im loše. Opet im se ukazao neki Marijan Čavić. Al šta je to  25.000 ljudi, tolika posjećenost bude na utakmicama nižerazrednih klubova TuriJa - Dublje.
U svijetu na proteste niko ne dođe iz dijaspore, vjerovatno nije ni u Zagreb, dok se kod nas sjati sva rodbina. Dođu sa namjerom, pružaju nam maksimalnu podršku u protestima. Pa ne bi mogla jedna tročlana porodica ponijeti ovaj gore transparent da ne dođu i ovi iz dijaspore.

Zato se moramo oglasiti javno: Protestovali smo masovno, u svakom gradu, opštini, selu, zaseoku, i molimo vlast da nam smanji plate i penzije (ko ih ima), da se ne bi i sledeće godine ovako isto protestovalo i to još masovnije!

Nema rodbine <=> nema posla

Kreneš upisati fakultet, treba štela. Kreneš doktoru, treba štela. Kreneš se zaposliti, treba štela. Kreneš kupiti hljeb, treba štela. Dobro 'aj ne treba štela da se kupi hljeb. Kreneš umrijeti.... Ne treba ni tu štela, to možeš i sam, ali još malo će trebati štela da te ukopaju. Uglavnom manje-više gdje god da se okreneš potrebna ti je štela, a nema štele ako nemaš novac ili rodbinske veze.

Jedna anegdota je vezana za mog prijatelja koji je nakon završenog fakulteta postao "penzioner". Ono penzioner, sjedi kod kuće, izležava se, drugi se brinu o njemu, samo eto ne koristi štap za kretanje. Jednog lijepog i sunčanog dana došlo vrijeme da se javio na biro za zapošljavanje, više biro nego za zapošljavanje. Kada je došao na vrata, prvo je morao biti upućen s' kim i kako smije razgovarati, koji tonalitet koristiti, koje riječi koristiti... Jedna je uposlenica nervozna, pukao joj nokat igrajući spider solitaire, tako da nije poželjno razgovarati s njom jer od 9:00 do 10:00 još uvijek nije uspjela složiti jednu boju. Sreća u svemu ovome jeste da nije pao sistem.

            

Pokupio je sva upustva i obratio se drugoj uposlenici sa kojom je čak uspio ostvariti dijalog.
Upitao ju je da li ima posla za njega pošto je završio fakultet kojeg nema nema na birou. Bio je jedinstven na birou po tom pitanju. Uslijedio je očaravajući pogled i unikatan osmijeh koji nećete opaziti na takvom mjestu. Uposlenica je ukratko izgledala ovako:

Sa Nelsonovim osmijehom mu je sve bilo jasnije, a nakon što se uposlenica smirila i odgovorila mu je kako je on na krivom mjestu, tj. da se na birou ne traži posao, situacija mu je bila još jasnija.
Doduše, uspio je čekirati knjižicu. I to je jedna vrsta uspjeha, ne može to svako.
Tako da onima koji se još uvijek školuju nakon ovakvih događaja uvijek skoči moral i zapnu još više da uče ne bi li bili bar pomoćni bagerista. I za pomoćnog bageristu ima jedna anegdota. Nakon dužeg vremena sreo sam prijatelja koji je bio preko grane.

- Gdje si čovječe nema te k'o sunca u martu.
-Ma išao na neki privremeni rad preko grane.
-Pa ništa ne pričaš inžinjeru, ima li kakvih para?
-Pa zaradio sam dovoljno, taman toliko da platim povratnu kartu kući i da kupim majci neku šolju sa posvetom. Da ne bude baš da sam džaba radio.
-Auuu. Pa šta si to radio?
-Bio pomoćni bagerista. To ti je ono gdje ne može bager idem ja, ili pak kad im dotuži uletim s lopatom da imam za topli obrok. Neće niko platiti sjedenje.

 Nisam ga više smio ni ispitivati. Uplašio sam se od same pomisli da ću i ja kad završim elektrotehniku provoditi struju tamo gdje zafali provodnika.
S vremena na vrijeme pojave se i konkursi za posao. Ako imate sreće da su zaposlili svu rodbinu u firmi, možda i nađete neki posao, ali daleko od toga da ćete raditi ono za što ste se školovali.

-Da vidimo, prosjek 9.7... Odrađen pripravnički, poznavanje 2 strana jezika, računar u malom prstu, komunikativan, mlad i željan uspjeha. Pa momak ti si skoro pa idealan za nas.
-Skoro???
-Da te ne lažem. Moramo zaposliti sina predsjednika mjesne zajednice. Mali nije neki mozak, završio zanat, ali može potegnuti. Njegov stari nam siječe neka stabla iz obližnje šume, jeftiniji nam prevoz, a ima i dobar cekular. Nego, uskoro će konkurs za sjekača drva, pa izuči i taj zanat. Možda te prime ako knjigovođa ne bude urgirao za svog malog. Napustio mali školu pa mora negdje da ga ubaci.

Pouka ovih priča dragi čitaoci jeste ta da održavate svoje rodbinske odnose, mimo vjere koja vam to nalaže. Nikad nećete znati gdje će vam koji rođak, dajdža, amidža zatrebati. Da li kod hodže, popa, sveštenika ili 'pak kod doktora, direktora, dekana...

Balkanski moderni uleti

Veoma često, muškarci koji su osuđeni da zavode djevojke koje im se sviđaju, naprave greške ostavljajući prvi dojam. Teško je prići djevojci, prethodno ne znajući krajnji ishod svega toga, tako da je veoma moguće dešavanje blama koji sebi sigurno ne želite priuštiti. Naš balkanski mentalitet  je okarakterisan tako da se i muškarci i djevojke vole isticati u svom društvu, posebno ako se tu nalazi nepoznata osoba suprotnog spola. Ako možeš, izbjegni ulete u čopor. Razni su uleti djevojkama, neki isfurani klasični stilovi, neki "s' neba pa u rebra" stilovi, a neki opet potpuno novi i originalni kojih je sve manje. 

Ako je djevojka lijepa, sigurno je zadnje što želi da čuje kako je ona lijepa. Normalno je da se na taj kompliment neće zahvaliti jer joj je dotužilo primati komplimente kojih je i sama svjesna, a kada se muškarcu na kompliment odgovori sa "Znam" istog trenutka moral u dotičnog pada na nulu i razgovor je završen. Iole uporniji nastavljaju sa komplimentom:

"Šta takav anđeo radi na zemlji?" ili
"Anđele gdje ti izgubi svoja krila" ili pak
" Je li boljelo kad si pala s' neba? ".
S ovim komplimentima već se ima neki prolaz ali kod predškolskog uzrasta ili kod djevojaka koje se tako osjećaju. Život je previše ubrzan da bi se koristili prastarim fazonima. Jednostavno, ne može se isti kompliment servirati i doktorici i kasirki u bingu i pravnici. To su žene, saznaju komplimente prije nas muškaraca, čak nekada pomislim da su ih i same izmislile stajeći ispred ogledala.
Uleti tipa s' neba pa u rebra su uleti kojima se koriste osobe koje nemaju šta izgubiti. Iskreno ovakvim uletima nemaju šta ni dobiti. Većina takvih uleta su poznata sa fb, prepoznat ćete ih po tome što im na komentar nije niko odgovorio.
" Uletio bih u tebe k'o Inzagi u ofsajd! "
" Poderao bih te k'o Mozart kajdanku! "
" Pocijepao bih te ko vojnik čarapu! "
" Ne bih ti ni marke uzeo. "
" Radim neka ispitivanja na sisama, pa ako si zainteresovana da mi budeš pokusni kunić."
" Izvini djevojko, boli li tebe glava?
 - Ne.
  A onda si sigurno za sex, a? "
" Aj kod mene da se nisam džaba kupao. "
To su te osobe koje su posljednji put dotakle žensko kada je i hodža otklanjao dženazu besplatno. I samo produžuju svoj rekord dalje ne gubeći nadu uopšte da će se nešto promijeniti na bolje.
Umalo da zaboravim prije originalnih uleta da spomenem i one najmodernije ulete:
" E ćao ljepotice. Je li znaš da mi je tata direktor, a? "
" Ako ne kreneš sa mnom na Sinanov koncert sledećeg petka, ubit ću se. Čekam te u 5 na korzu."Ono što krasi ove ulete jeste to da su najkraći, najlakše se pamte i šanse su 50-50 da ćeš završiti s plijenom u krevetu.

I na kraju oni originalni uleti. Pa da počnemo.... Nema ih. Do kraja teksta uspjeli su i izumrijeti.
Ono što je istina, nema popločanog zasut cvijećem put do ženskih organa (zavisi koji je cilj). Sve su različite tako im se mora i udvarati. Nema ni onih fora na koje će svaka pasti. Te su priče lovačkije od priče da je Kemal Monteno preminuo. Put je trnovit do organa, odustajati ne treba ali raditi treba. I kad dobiješ odjeb, nemoj padati u depresiju, samo pomisli da je možda lezbejka.

P.S. Ako vidiš na njoj Brazzers logo, nemoj se džaba truditi s pričom. Ili plati ili produži.