E moj Bošnjo...

Sat vremena je prošlo otkako sam ušao na blog pa pomno gledam, malo lijevo, malo desno. Morao sam sebi uvesti nove mjere predostrožnosti kada ulazim na ove društvene mreže, blogove, razne stranice, da prvo pogledam na stranu, provjerim da li ima komšiluka pa tek onda lupam gluposti.
Nije to sad da sam željan neke pažnje pa me ima na svakoj društvenoj mreži, već samo pokušavam pobjeći od kamera koje su skrivene u komšijskim očima. A ironija me zadesila neki dan kad sam čekao bus sa svojim prijateljem pa izašao na put, ne bi li mi koji od tih komšija stao sa autom da ne plaćam ionako skupu kartu. Kako je samo čudno, iste te komšije hoće vrat slomiti okrećući glavu na drugu stranu, samo da bi mogli reći kad ih upitam što nisu stali: “Nisam ja tebe vidio, stao bih ja tebi, gdje bih tebe promašio. Ja gledao tamo na pijacu, u onih trgovaca struhle paprike, pa se to čuje do u auto.”
Paprike je mog’o osjetit kako truhnu, a ja što truhnem na suncu i u prašini od onih valova auta što poslije posla idu kući, to nije mogao osjetit, e moj Bošnjo i sebi si težak.
Još malo pa ću morati kao porodica Aćimović zaključati se u kuću, samo nek narod misli da sam na moru, neko egzotično mjesto, dovoljni su mi i Hawai. Samo moram bolje nego Aćimovići isplanirat plan i program ljetovanja, da me video nadzor gore pomenuti ne provali. Moraju ljudi lagati da su otišli na odmor, samo da ne bi bili ismijani od strane komšija. E moj Bošnjo i sebi si težak.

U svijetu uvijek se može čuti kako je neko stigao do uspjeha uz pomoć svoje porodice i svojih prijatelja, samo kod nas od prijatelja i porodice možeš čuti:

• Šta će ti to?
• Ostavi to!
• Nije to za tebe!
• Sjedi tamo i šuti! Ti nećeš nešto!
• De dijete ne jedi govna, uhvati se knjige!
• Jesu li te to tvoji jarani nagovorili. Samo ti njih slušaj, daleko ćeš dogurat’(ironično).
• Mani se ćorava posla!
• Nećeš ti to znat’. Ne možeš ti to, pokvarit ćeš.

Dobrodošlica video nadzoru.

Ubiju i moral i tebe. Nisi otišao niti na jedan trening a već si osuđen na neuspjeh. A kad uspiješ, pu pu pu gluho i ćoravo bilo, da se ne urekne, počaste te izjavama za koji ti treba google translate.

• Sjajno si odigrao utakmicu, bravo. –> (Da Bog dadne da ti zadnja bude.)
• Čestitam ti. –>(Crko da Bog da.)
• I u mene sin tako isto, samo on je u boljem klubu.  –> (Nećeš biti kao on, džaba se trudiš.)

Dođe čovjeku da se malo obuče bolje, da izađe u neki drugi grad, pa se mora malo i zaraditi. Tako ja sebi nabavim jednu mašinu, ne bi li šta zaradio s njom, koju u selu ima još jedan penzioner, dobrostojeći penzioner. Tad sam prvi put spoznao šta je sukob interesa, i to sukob interesa seljaka:
“On je nabavio mašinu kao ja, uze mi moje mušterije, sad ga neću ni pozdravit!”
Zaključak je: Ako neko ima određenu mašinu u selu, ni slučajno ne nabavljaj istu jer to narušava međuljudske i komšijske odnose. E moj Bošnjo sa slovenskom penzijom i sebi si težak.
Pa Bošnjo ispadne seljak što ode komšijama  na more, kupi gajbu piva i popije za sat vremena, a Francuz je gospodin što kupi litar vina pa pije sedam dana. Pa Bošnjo opet ode, stalo mu da komšija ne priča svašta.
Bošnjo mora gledati dva-tri puta reprize indijske, turske, španske i ne znam kojekakve više serije na nacionalnim televizijama, pa imamo više lingvista nego ratara, pa Bošnjo gleda jer nema šta gledati drugo.
Naivan je Bošnjo, a još ga takvi i okružuju, pa nema s kim muku da podijeli, već šuti i trpi i kaže: “Biće bolje”.
Još jednom da pogledam lijevo i desno, pa da i ja objavim ovaj tekst.