Kako živimo u demokraskom području, kod nas je od nedavno (petnaestak godina unazad) najbolje imati mišljenje koja dijeli šira masa, ukoliko imaš različito mišljenje možeš biti izložen javnom linču, što se znalo dešavati nebrojeno puta. Često se desi da vaš stav pogrešno protumače nekompetentne osobe koje su dežurne na takvim slučajevima, oni se obično svrstavaju sami u velike muslimane, velike katolike i velike pravoslavce.
Dva "problema" su se pojavila na gore spomenutom muzičkom takmičenju, a oba su vezana za Željka Joksimovića.
Prvi je vezan za jezik. Kažu, Željko šu*ak od čovjeka, ne voli ove što pjevaju na engleskom, samo on, od četiri člana žirija, traži da se pjeva na svom jeziku. Pa onda Kristina u šali kaže kako Željko ne razumije šta govori Maggie Petković (Oslo), i to ovi dežurni shvataju onako kako je izgovoreno, bez sekunde razmišljanja o tome. Taj isti Željko Joksimović vodio trodnevni program Eurovizije 2008. godine u Beogradu, baš na tom famoznom Engleskom jeziku. Jesam li ja jedini koji vidi u Željkovim zamislima da treba njegovati domaće, prikazivati domaće, ojačavati domaće i takvo nešto nuditi svijetu, a ne nuditi svijetu ono što svijet već ima. Je li ja jedini vidim da se ti talenti plaše izvesti domaću pjesmu koja je zahtjevnija za pratiti i izvoditi od neke R'n'B mega popularne američke pjevačice, koja je za ime Boga svoje preglede na YouTube mreži zaradila spotom na kojem je u tangicama, a ne zbog svog glasa. Manja Sofronievska, takmičarka iz Makedonije, za moj ukus, odlično je otpjevala bluz pjesmu, ali nije prenijela emocije one koje nosi pjesma sa sobom na tom jeziku. Kada je Manja zapjevala "Jovano, Jovanke", rijetki su oni kojima na prvi takt nisu prošli žmarci kroz tijelo. To je glavna čar onoga što razumijete, emocije. Usput je Željko ponio i epitet nacionaliste, u negativnom smislu, što moli kandidate da pjevaju na svom jeziku. Istina je ta da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš, ali ja se ne mogu na tuđem jeziku izraziti kao na svom maternjem (inače se ne bi zvao tako).
Drugi problem je već dobio i svoj naziv, a glasi "Željko homofob". Naš mentalitet često mijenja znakove interpukcije na kraju naslova u medijima. Tako često dođe do zamjene uzvičnika i upitnika, pa mi na osnovu naslova rasuđujemo. Tokom nastupa Filipa Fifi Janevskog, Željko Joksimović je ostao zbunjen iz razloga što Kristina sa njim razgovara u ženskom rodu. Samo ta reakcija zbunjenosti kada se nađete ispred transeksualca daje vam odjednom dijagnozu bolesnika, tj. homofoba.Gledajući na one gore pomenute velike muslimane, velike katolike i velike pravoslavce, njihova reakcija je došla tek nakon što je Fifi otpjevala svoje pjesme. Da je otpjevala loše, mali procenat bi bio onih koji bi podržali njenu odluku o promjenila spola, a još manji procenat onih koji bi "proglasili" Željka homofobom. Međutim, veliki vjernici pronađu ono što njih zanima, a to je da nismo pećinski ljudi i da se trebamo međusobno podržavati, a napadaju one koji se vode knjigom Božijom koja nas upućuje da budemo što jesmo, i da smo stvoreni onako kako nam je zapisano. Zašto mi ne možemo ostati dosljedni jednom mišljenju, zašto smo podležni promjeni istog od zore do sumraka?
U jednoj anketi medija mene su pitali: Da li podržavam gej brakove i da li bi im trebalo dozvoliti da usvajaju djecu? Moj odgovor je izgledao zbunjujuće, baš kao i ja sam na to pitanje, uglavnom, odgovorio sam da ne podržavam gej brakove, ali bih pružio svakome priliku da usvoje dijete željno roditeljske ljubavi, pažnje i kućnjog okruženja. Po mom odgovoru ovo nikako nije izvodljivo, jer bez braka ne može doći od usvajanja.
Sad ja vas pitam. Jesam li ja homofob ili ne? Meni će biti strašno saznanje ako tek sad spoznam da sam cijeli život bolestan.
Ah da, za malo da zaboravim, pošto već znam odgovor šire mase spremio sam i jednu fotografiju.
Više tekstova na: http://drarslanagic.blogspot.com/
Nema komentara:
Objavi komentar