Vijesti iz sporta: Švecka zdra'o

Današnje vijesti iz sporta započinjemo jednom postmodernom, misaonom rečenicom velikog, anonimnog doktora, a ona glasi: Švecka zdra'o!.
Da su pripreme za Svjetsko prvenstvo u Brazilu već počele najbolje pokazuje i Ibrahimovićeva fotografija koju je objavio na društvenoj mreži photoshop (znaju djevojke koja je to društvena mreža).
Naime, Ibrahimović se već sada sprema za SP, a evo i kako...

Još kesica kokica iz Binga fali i pripreme gotove.

Još jedna vijest vezana za kvalifikacije, tj. baraž. Grci su napokon napredovali u matematici. Nakon Pitagore, njihov veliki matematičar je postao Mitroglou koji je rezultate svoje reprezentacije konačno prebacio iz binarnog brojnog sistema u oktalni. Razbio je mit sa dva gola Rumuniji i eto kod Grčke nisu više rezultati 100111.

Sledeća vijest je vezana za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Udruženje navijača BiH je zamolilo svoje reprezentativce, popularne Zmajeve, da i sledeću svoju utakmicu započnu minutom šutnje. Razlog tome je što je Avdija Sin Vjetra Vršajević na utakmici u St. Louisu protiv Argentine pobio šesti red navijača svojim centar-šutevima. Nakon ove utakmice u argentiskim porodilištima je primjetan trend davanja imena Avdija novorođenčadima, što Avdiju ovaj trend čini planetarnom zvijezdom, planete Saturn. Mnogim navijačima BiH je posle utakmice češće išao Avdija na oči, nego li san. To valjda i jeste uticaj planetarne zvijezde, naprosto sija u očima ljudi.

Michel Platini je napokon odlučio da horozovi više ne igraju kvalifikacije za svjetska i evropska prvenstva u budućnosti. Kod ovog gospodina je proradila grižnja savjesti i nakon BiH i Ukrajine kaže da bi bilo i previše da sudije i treći put odvedu Francusku na jedno veliko takmičenje. Kompromis je nađen u tome da Francuska više ne igra kvalifikacije, a ostale reprezentacije će dobiti priliku da se i one domognu nekog prvenstva, sa sudijama ili bez.

Platini: Eeee, a mislili ste proći. 

P.S. Na ovome blogu, mogu da kažem, što se dešava, to nije istina. Mislim, na ovome blogu, što bih naglasio, da propaganda, što većinu kažem, to neee! Nije istina.

Ples je čin prevare?

Ples je jedan plemeniti sport koji povezuje historiju, muziku i pokrete. U zavisnosti od vremena u kojem živimo, ples se mijenjao, kršio pravila i dobijao neki novi izražaj.Riječ ples koristimo za pokret ljudskog tijela bilo kao vrstu umjetnosti (balet) ili kao vid druženja (socijalizacije), duhovne ili neke druge ritualne ili zabavne namjene.

Ja nažalost živim u lošem vremenu, u kojem se ima još lošije mišljenje o plesu. Kada gledamo neke filmove osmadesetih i devedesetih prošlog vijeka koji se baziraju na plesu, to su obične bile grupe ljudi srednjeg ili niskog staleža željnje dobrog provoda. Sve te osobe nikada nisu imale predrasude prema svojim partnerima koji plešu, čak šta više, uvijek su željele da plešu sa partnerom boljim od sebe, ne bi li nešto i naučili.

Kod nas je slična situacija, samo malo drugačija, skroz... Slična je u tome što se i kod nas najviše provode srednji i niski stalež društva, a totalno je drugačija u tome što je ples zastupljen samo individualno. A ukoliko nešto radite individualno, kod nas se to obično smatra ludim, tako da je teško se odlučiti da li biti "normalan" i ne plesati ili biti "lud" i dobro se zabaviti, pa  makar i individualno.

Mi koji smo željni da budemo smatrani "ludim" svakom prilikom iščekujemo da se pojavi taj neki partner sa kojim bi mogao uskladiti muziku i korake koje poznaješ, rijetki su slučajevi, ali se dešava. Ono što se češće dešava, jeste da moraš gledat oko potencijalnog partnera da li se nalazi neki ljubomorni brđan (pogrdan naziv za nekulturnu mušku osobu) koji ples ne smatra ni socijalizacijom, a kamoli vrstom umjetnosti. Pa ukoliko ti se prilazi tom partneru sa šljemom i pancirkom zbog socijalizacije, ti izvoli. Zamislite kako bi show "Dance with the stars" dobio na popularizaciji da je umjesto Lewis Hamiltona bio neki brđan u publici pa gleda Nicole Scherzinger kako pleše sa tamo nekim muškarcem Rumbu? Je li možete zamisliti? Ja mogu, to bi bila američka verzija "Farme" na veliko.

Kada priđeš potencijalnom partneru već si svjestan da taj neko je željan plesa, ono čega nisi svjestan je to kakav je odgovor. Prilazim ja djevojci koja je već vidno nezadovoljna jer njena drugarica ne želi da pleše sa njom, a i u blizini nema nikog zainteresovanog za to. U maniru gentlmena, onako kako me je ples odgojio, lijepo je zamolim za ples. Za odgovor sam dobio pitanje: "Je li ti vidiš da sam ja udata?", onako otresito i drsko, baš u maniru kako je dragi brđan odgojio.
Sad se tu javljaju dva civilizacijska problema, jedan je ovaj o plesu. Je li se to ples stvarno smatra činom prevare svoga momka, svoga muža ili nekog trećeg, pa se smije samo sa njim plesati?
Drugi problem se odražava u vidu razgovaranja. Da li se može nekome odgovoriti normalno na postavljeno pitanje: "Ne, oprosti, nisam za ples sa tobom."? Očigledno da ne može. Živimo u tako iskvarenom dobu i među tako iskvarenim ljudima da se čak ne može konkretno ni odgovoriti na postavljeno pitanje. Ako je već potrebno odbiti nekoga za bilo što, nevažno da li je ples u pitanju, može se to na milion ljepših načina učiniti.

I ja se nadam, opet, da je to samo način odbijanja, a ne da se ples smatra seksualnim činom i prevarom.

Tolstojevski je homofob!?

Trenutno se na Balkanu emituje jedno svjetsko poznato muzičko takmičenje X Factor. Sa ovim takmičenjem kod mene se pojavila rijetka situacija kada Pink priznajem kao televiziju. Lijepo je vidjeti sve te talente iz bivše Ex-Yu na jednom mjestu. Lijepo je i to što ovi iz Adrie se trude da što manje  emituju antitalente u programu kako ne bi došlo do javnog prozivanja i ismijavanja (Što ne znači da se neće desiti u budućnosti, tek je druga epizoda).

Kako živimo u demokraskom području, kod nas je od nedavno (petnaestak godina unazad) najbolje imati mišljenje koja dijeli šira masa, ukoliko imaš različito mišljenje možeš biti izložen javnom linču, što se znalo dešavati nebrojeno puta. Često se desi da vaš stav pogrešno protumače nekompetentne osobe koje su dežurne na takvim slučajevima, oni se obično svrstavaju sami u velike muslimane, velike katolike i velike pravoslavce.

Dva "problema" su se pojavila na gore spomenutom muzičkom takmičenju, a oba su vezana za Željka Joksimovića.

Prvi je vezan za jezik. Kažu, Željko šu*ak od čovjeka, ne voli ove što pjevaju na engleskom, samo on,  od četiri člana žirija, traži da se pjeva na svom jeziku. Pa onda Kristina u šali kaže kako Željko ne razumije šta govori Maggie Petković (Oslo), i to ovi dežurni shvataju onako kako je izgovoreno, bez sekunde razmišljanja o tome. Taj isti Željko Joksimović vodio trodnevni program Eurovizije 2008. godine u Beogradu, baš na tom famoznom Engleskom jeziku. Jesam li ja jedini koji vidi  u Željkovim zamislima da treba njegovati domaće, prikazivati domaće, ojačavati domaće i takvo nešto nuditi svijetu, a ne nuditi svijetu ono što svijet već ima. Je li ja jedini vidim da se ti talenti plaše izvesti domaću pjesmu koja je zahtjevnija za pratiti i izvoditi od neke R'n'B mega popularne američke pjevačice, koja je za ime Boga svoje preglede na YouTube mreži zaradila spotom na kojem je u tangicama, a ne zbog svog glasa. Manja Sofronievska, takmičarka iz Makedonije, za moj ukus, odlično je otpjevala bluz pjesmu, ali nije prenijela emocije one koje nosi pjesma sa sobom na tom jeziku. Kada je Manja zapjevala "Jovano, Jovanke", rijetki su oni kojima na prvi takt nisu prošli žmarci kroz tijelo. To je glavna čar onoga što razumijete, emocije. Usput je Željko ponio i epitet nacionaliste, u negativnom smislu, što moli kandidate da pjevaju na svom jeziku. Istina je ta da vrijediš onoliko koliko jezika govoriš, ali ja se ne mogu na tuđem jeziku izraziti kao na svom maternjem (inače se ne bi zvao tako).

Drugi problem je već dobio i svoj naziv, a glasi "Željko homofob". Naš mentalitet često mijenja znakove interpukcije na kraju naslova u medijima. Tako često dođe do zamjene uzvičnika i upitnika, pa mi na osnovu naslova rasuđujemo. Tokom nastupa Filipa Fifi Janevskog, Željko Joksimović je ostao zbunjen iz razloga što Kristina sa njim razgovara u ženskom rodu. Samo ta reakcija zbunjenosti kada se nađete ispred transeksualca daje vam odjednom dijagnozu bolesnika, tj. homofoba.Gledajući na one gore pomenute velike muslimane, velike katolike i velike pravoslavce, njihova reakcija je došla tek nakon što je Fifi otpjevala svoje pjesme. Da je otpjevala loše, mali procenat bi bio onih koji bi podržali njenu odluku o promjenila spola, a još manji procenat onih koji bi "proglasili" Željka homofobom. Međutim, veliki vjernici pronađu ono što njih zanima, a to je da nismo pećinski ljudi i da se trebamo međusobno podržavati, a napadaju one koji se vode knjigom Božijom koja nas upućuje da budemo što jesmo, i da smo stvoreni onako kako nam je zapisano. Zašto mi ne možemo ostati dosljedni jednom mišljenju, zašto smo podležni promjeni istog od zore do sumraka?

 U jednoj anketi medija mene su pitali: Da li podržavam gej brakove i da li bi im trebalo dozvoliti da usvajaju djecu? Moj odgovor je izgledao zbunjujuće, baš kao i ja sam na to pitanje, uglavnom, odgovorio sam da ne podržavam gej brakove, ali bih pružio svakome priliku da usvoje dijete željno roditeljske ljubavi, pažnje i kućnjog okruženja. Po mom odgovoru ovo nikako nije izvodljivo, jer bez braka ne može doći od usvajanja.

Sad ja vas pitam. Jesam li ja homofob ili ne? Meni će biti strašno saznanje ako tek sad spoznam da sam cijeli život bolestan.

Ah da, za malo da zaboravim, pošto već znam odgovor šire mase spremio sam i jednu fotografiju.

Više tekstova na: http://drarslanagic.blogspot.com/