Gosti ili domaćini - ne zna se

Banovići kao mali gradić sasvim ironično imaju veliki broj studenata. U odnosu na ostale gradove, malo i previše. Zbog blizine univerziteta u Tuzli a i izbora fakulteta mnogi studiraju u pomenutom gradu. Vršena anketa u Tuzli i pitanje bilo: "Da li vam smetaju studenti iz Banovića?", 80% ispitanika je na to odgovorilo: "Ma kome mi smetamo!!!"....
Akademski gradjanin - to mnogi shvataju ozbiljno pa se često desi da se to pretvori u tuzlanski gradjanin. Automatski se to iz "student u Tuzli" pretvara u "domaćin u Tuzli", šetaš se ulicom a nemaš neki poseban osjećaj da si u drugom gradu. Malo su ti ulice nepoznate ali ti se komšiluk  uopšte nije promijenio. 119 Mbbr. preslikana u Batvi, raspored malo drugačiji ali lica ista. Onaj komšija što je živio na spratu iznad tebe, i što ga nisi mogao trpiti zbog glasnih cajki, počeo si ga gotiviti jer ti je u domu posudio šolje kad su ti kolege dolazile na kafu u pauzi. Pa red je, komšijski odnosi se moraju poštovati i održavati...
U nekim državama nakon 4 godine se dobije držvljanstvo, da se i u Tuzli dijeli državljanstvo Banovićani bi bili nacionalna većina.
Rodbina koja ti je dolazila subotom, zbog takodje održavanja rodbinskih veza, više ne dolazi u Banoviće, jer tamo se nema kome doći, bujrum u Tuzlu, svi su naši. Sjedi, lezi, noći ima mjesta na podu...
Završilo se predavanje na Rudarskom fakultetu i izašli studenti na polje da zapale cigaretu ili da udahnu svjež vazduh, i kao što je normalno okupe se grupice osoba koje se poznaju. U ovom slučaju imaš tri grupe:
1. Štreberi koji ponavljaju predavanje. To je nekih 10-tak osoba.
2. Narcisi koji su izdvojeni od svih. 5 osoba,nema više i
3. 50 studenata, svakojakih, naravno iz Banovića. Ovo je minimum.
Jest da su Banovići rudarski grad, al kad bih ih onako trpali u jamu ne bi mogli svi stati, a tek da se zaposle, nema toliko štela. Dobro, ljudi su tu da steknu znanje, ne krivim ih, a i druženje je bitno.
Koristeći pauze za ispijanje kafe nemaš vremena za upoznati neke nove osobe, ima studenata i iz drugih gradova, ali dok odeš sa komšijom, sa školskim drugom, sa tečićem , amidžićem, dajdžićem na tu kafu dodje i vrijeme polaganja završnih ispita čime se zvanično završava svaki vid druženja...
Na Elektrotehnici Banovićane je malo teže raspoznati, manje ih ima, ali su opet u znatnoj većini u odnosu na ostale gradove. Njih ni Banovićani ne poznaju, pošto su većina šizofrenici(bar tako bije glas u narodu) i ranije se nisu družili s njima, što bi sad? Tu je teško raspoznati muško od ženska a kamoli Banovićane od ostalih. Jedina olakšica kod muško-ženskog raspoznavanja ti je to što studentice imaju roze digitron. Često ih miješaju sa budućim nastavnicima, profesorima, psiholozima sa Filozofskog fakulteta jer nose naočale. Brzo uvidiš razliku po priči, jedni pričaju o Nikoli Tesli a drugi o Meši Selimoviću.
U studenskom domu stanuje jedno cirka 400 osoba. Da vidite kakva tu sloga vlada, mene uopšte ne čudi kad su sve osobe koje poznaješ cijeli život ili većinu svog života. Nekima dom toliko udje u krv da ostanu stanovati i kad završe školovanje (kad se zaposle), izgleda da više nema ni razlike izmedju studentski i radnički dom.
Na Ekonomskom fakultetu, na jednom predavanju student iz Banovića zamolio profesora u sred predavanja da pusti studente iz tog grada radi nekog okupljanja spomenutih. Nakon što su studenti izašli iz amfiteatra, profesor je morao pozvati svoje asistente da bi imao kome predavati.
E ono što me čudi jeste kako to da ovaj grad do skora nije imao svoj sud. Pravnika, advokata i sudija ima taman toliko da se podmiri cijelo pravosudje BiH. Kad bi se desio sudnji dan  u Banovićima od toliko advokata nema šanse da bi neko završio u paklu(džehenemu).
I za kraj.... 

Tuzla nakon što su Banovićani otišli kući za praznike....

Pitam ja vas, jesu li gosti ili domaćini?