Protesti u Banovićima

 U Banovićima su u narednim danima zakazani protesti protiv budućeg asfaltiranja površina u samom gradu. 

Neformalna grupa građana najavila je masovne proteste za subotu i nedjelju ispred zgrade Općine Banovići zbog straha od budućeg asflatiranja površina u Banovićima te da bi iste površine mogle biti predate u nadležnost JP "Komunalno" koji bi, po svemu sudeći, iskoristili tu priliku i postavili aparat za naplatu parkinga. U planu javnih nabavki JP "Komunalno" postoji nabavka 4 aparata za naplatu parkinga, a građani su u strahu da bi baš ispred njihove zgrade mogao niknuti aparat te su spremni da opstruiraju svako buduće asfaltiranje po cijenu mijenjanja kugli i krajnica dva puta godišnje. Jedan uznemireni građanin kaže: 

"Nemamo kome više da vjerujemo. Kako da znamo koje su namjere Općine Banovići u budućnosti, da li će da krpe rupe na putu ili će da asfaltiraju površine koje će predati JP "Komunalno" i napraviti parking od toga? Opstruirat ćemo svako buduće asfaltiranje, makar to bile i rupe, po cijenu da mijenjamo i kugle i krajnice dva puta godišnje."

Rudari su također najavili proteste i spremni su da idu i korak dalje. Ako se nastavi ovim intenzitetom postavljanja aparata oni su najavili da će krenuti sa iskopom kolektora ispred direkcije RMU Banovići. U toj namjeri ih podržavaju i EKO zeleni jer će rijeci vratiti njeno prirodno korito. Na pitanje šta će učiniti sa eksponatima iz muzeja RMU Banovići, rudari kažu:

"Eksponate ćemo prebaciti na površinski kop Turija i pustiti ih u proizvodnju jer ni mašine koje trenutno koristimo nisu ništa mlađe od eksponata."

Izvor: Avaz

MUP TK trenutno radi na obezbjeđenju kolektora, gdje je krenulo okupljanje rudara, međutim brzo su se povukli jer su im rudari rekli da su samo svratili do NON STOPa po burek prije smjene. Rudari su također otkrili da oni ne rade na otkopu te, ako žele, mogu da sačekaju D varijantu koja vrši otkop u subotu i nedjelju.

Nakon najavljenih protesta ispred zgrade Općine Banovići građani će početkom sledeće sedmice nastaviti sa protestima na gradskoj pijaci gdje će opstruirati i izgradnju kolektora jer imaju indicije da će se i tu napraviti parking koji će se naplaćivati.

Izvor: Općina Banovići

Neformalna grupa građana poziva sve građane Banovića da se pridruže ovim protestima kako bi spriječili da se sutra ne bi naplaćivao parking i na Oskovi ili u Mušićima.

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Puzzle

 

Život u zabludi provedoh

Misleći da odijelo pogrešno nosih.

Trebalo je vremena mnoštvo da prođe

Pa da shvatim kako je svako odijelo pravo

Jer sam ga sam krojio

Samo sam ga nosio u pogrešno vrijeme

 

S januarom i minusom velikim ne mrznu samo putevi asfaltirani crni,

Već i uspomene bolne u glavi zatečene, 

kao sjećanje na lijepe dane.

Početkom godine sjetimo se svega što smo trebali počet'

a ostavilo je traga u nama, ostavilo je pečat

 

Ipak su to lijepe uspomene,

Greška bi bilo da se olako odbace,

S obzirom da znam koliko su plaćene.

Plaćene stavljanjem nove bore na lice

I nisam  samo bore skupljao smežurane

Već i kusur onoga što je ostajalo od mene

 

 

Na licu sam dobijao,

na tijelu pak gubio.

Kao stalagmit postao od otopina,

Stijena nastala u crnim dubinama fino oblikovana

Uklapaju se ti dijelovi natopine

Gledao sam ih kako spadaju sa mene

 

Dio po dio, jedan za drugim, ostadoše iza

Na mastilu crnom nastalih od patika.

Za mene će uvijek ostati mistika

Šta je bilo sa njima

I da li se neko usrećio dijelovima.

Patike čudnom soju pripadaju

I dalje naprijed koračaju.

Ostavljajući svijet zablude

 Sretosmo se slučajno kao u nekom lošem filmu gdje se svi zaljubljeni sreću na ulici među hiljadu nezainteresovanih i mrzovoljnih lica koja žure za svojim obavezama. Samo smo nas dvoje imali vremena, svo vrijeme svijeta, da zastanemo i pogledamo jedno drugo u oči i da naposletku izmamimo dva osmijeha koja se izdvajaju od svih ostalih osmijeha.

Došao sam u taj grad, tražeći nešto sasvim drugo, ni slutio nisam da ću naći zatečeni pogled koji je čak zatekao i mene. Tog dana ni vrelo sunce ljeta nije pomoglo da se ne zaledim na mjestu. Izgubio sam kompas, nisam znao gdje se nalazim ni gdje sam krenuo. Ono u što sam bio siguran jeste da se nalazim na pravom mjestu u momentu za koji sam želio da traje što duže. Prišao sam spontatno, ni sam nisam znao šta da kažem, ali su me pogled i osmijeh sami privlačili. Imala je nevidljivu udicu svezanu na laks koji je vješto povlačila, ma koliko sam se opirao i trzao bio sam sve bliži njoj. A ja, naivna riba, olako sam se upecao na njen mamac, a i ko ne bi. Ne krivim sebe, možda ponekad samo nju što je išla korak ispred svega pa i tad.

- Oprosti, trebale bi mi neke upute, da li bi mogla da mi pomogneš?

- Pokušat ću ti pomoći, ali sam i ja stigla iz provincije i slabo se snalazim.

Shvatio sam tada da se ipak ne nalazim u nekom lošem šabloniziranom  filmu već sam zapeo u Balaševićevu pjesmu o provincijalki. I ona, kao i ja, je strpala u kofer snove i ambicije u potrazi za nečim većim. Morao sam progovoriti ponovo, tišina je postajala sve glasnija i neugodnija.

- Reci šta treba? Preduhitri me tim umiljatim glasom, prije nego li sam išta izustio. Trgoh se kao iz sna.

- Da li bi mogla da mi pokažeš put do tvoga srca?

U tom trenutku ni sam ne znam da li sam više želio da mi odgovori ili da ne odgovori na pitanje koje sam postavio. Na njenom licu bez šminke iznenada se pojavi prirodno rumenilo koje joj je davalo poseban sjaj. 

- Žao mi je, ne mogu ti pomoći, moram da idem. Osmijehnula se još jednom i krenula da se provlači kroz onu masu ljudi koji su, izgleda, jedini znali gdje idu, osim nas dvoje. Okrenula se još jednom da vidi da li je pratim. A ja, ja sam je pratio. Ispratio sam je pogledom kao što domaćin isprati one goste koji zaborave da imaju svoju kuću pa čeka na vratima da se uvjeri da su baš otišli. Nažalost, otišla je.

Razočarenje nije dugo trajalo. Narednog dana sam shvatio da su zvijezde na nebu imale neku drugu namjeru i da su nas spojile. Bili smo bliže jedno drugome nego što sam mogao i zamisliti. Shvativši to, bio sam prikovan za svoje radno mjesto, a noge nisu smjele više da joj priđu. Vidjela je i ona to, još je jednom bila korak ispred. Ovaj put je napravila i iskorak, sačekala da ne bude više ljudi u blizini i prišla. Nagnula se bliže kao da skriva nešto i samo prošaputala tiho:

- Oprosti za odlazak, nisam znala šta da uradim drugo.

Okrenula se i još jednom nestala. Sada sam znao da neće daleko. Oprostio sam joj za odlazak, jer ni ja ne znam kako bih postupio. Nedugo zatim je stigla poruka da odemo na piće poslije radnog vremena. Probudila je vječnog dječaka koji je počeo da skakuće u meni i da pravi nemir. Činila je sve ono što je tom dječaku bilo potrebno. Nasmijavala ga, ohrabrivala, davala mu pažnju...jednostavno ga činila sretnim.

Najljepši prizori mora i obale bili su u suton, a ona je bila ta koja ih je činila još ljepšim. Spektar boja je bio veličanstven, sa njom je taj spektar bio proširen za još jedno veličanstvo. Davala je svakoj situaciji ono što joj je falilo i upotpunjavala je. Tada smo šutili, oboje, a i kad bismo šutjeli imali smo o čemu da šutimo.

Sve je ličilo na san iz kojeg ne želiš da se probudiš, ali te trgne kad se najmanje nadaš. Probudila je i trgnula mene spoznaja da ipak njen zaljubljeni pogled čini neko drugi. Bio je tek jedan od onih sa obavezama i mrzovoljnim licem, ali je bio neko ko je imao nju. Valjda je to bilo dovoljno, za njega, ne za nju. Poželio sam da se vratim na tren u san, da ne gledam stvarnost ipak, bila je toliko prisutna da je rovila tlo nad kojim stojim. Postojiš a nestaješ, u svakoj sekundi sve više toneš. Pobjeći ne možeš, vezan sam za njenu udicu da  gledam njenu sreću sa nekim drugim.

- Oprosti što ti nisam rekla za njega, bilo mi je previše lijepo da ti priznam stvarno stanje. Posljedne su to bile riječi koje sam čuo. Posljednje su to riječi koje sam želio da čujem. 

Tražio sam poslije njen pogled koji sam poznavao. Uzalud sam pokušavao, pronaći ga nisam mogao. Shvatio sam da je u svakoj situaciji upotpunjavala sebe i tražila ono što njoj fali, smijeh, ohrabrivanje, pažnju. Trebao joj je neko dovoljno razigran da uživa u momentu, a kad se zanese, neko dovoljno čvrst da može da se osloni i smiri. Eto zato je bila korak ispred, koji nisam nikad upratio.

Tražio sam je u nekim drugim pogledima, nekim drugim dugim razgovorima na obali, nisam uspio. Samo sa njom sam mogao šuteći razgovarati, samo sa njom sam mogao zatvoriti oči i vidjeti nešto i lijepo. 

I tako, postoje u nama neke nepregledive dubine koje niko ne može doseći. Postoje u nama neke stvari neprevedive u riječi koje niko neće razumjeti...

Baš nešto kontam...

Živimo u tom nekom apsurdistanu gdje je ponašanje ustaljeno i šablonizirano, gdje nema nekih većih svakodnevnih odstupanja i na to se navikneš i živiš sa tim. Iznenadiš se ako je drugačije. 

Kad odemo kod automehaničara ili nam dođe neki majstor, prvo pitanje koje nam postavi je "Ko ti je ovo radio?" sa dozom razočarenja u očima koje govore kako bi to on mnogo bolje uradio. To ti je ona floskula kojom najlakše započinju konverzaciju pa se i ne trudiš da daš konkretan odgovor već učinjeno opravdavaš nedostatkom novčanih sredstava u datom trenutku radova. 

Baš nešto kontam odeš kod doktora na operaciju, operaciju koju si već jednom imao, i taman kad te otvori skalpelom počne te buditi od one anestezije i pita "Ko ti je ovo radio?"

Sjećam se, prije par godina, vreli ljetni dani i vađenje dokumenata u pošti i dugi redovi. Logično, svi vade dokumenta u ljeto, niko nije otišao izvaditi pasoš u januaru. A i što bi, ako nije nigdje putovao za Novu Godinu, gdje će i u januaru. Svakako je potrošio sve pare za praznik pa sjedi tu gdje jesi do ljeta. Helem, preznojavamo se čekajući u tom redu i uvijek se nađe jedan koji će zaobići čitav red da dođe do šaltera i "Samo nešto pita" pa pri tome i završi sve što mu treba kad je već na šalteru. Nećete vjerovati, samo je pitao i vratio se nazad da čeka u redu. Meni ga toliko bilo žao, da sam ga htio pustiti ispred sebe kako je neiskusno postupio.

Baš nešto kontam, taj dan su svi sve završili na šalteru a da im nije zafalio niti jedan papir. Kažu ljudi, a ljudima je vjerovati, da šalteruše žive dosta duže od ostalih smrtnika jer kad smrt dođe po njih obavezno mu zafali neki papir.

I ove današnje djevojke iste kao Špirić po opisu Mektića. Jel' ih nema tri dana na društvenim mrežama to se zaljubilo, potrbušilo i smišlja kako će još više svezati momka. Baš nešto kontam, ako je nema sedmicama na društvenim mrežama, ta je već osmislila i dizajnirala vjenčanicu. Ostalo joj još nešto malo da je skroji i sašije. 

U međuvremenu ako se ipak odluči da raskine sa momkom potrudi se da ostane dostojanstvena i sastavi prikladan tekst u kojem napiše da je momak predobar za nju i da nije do njega već do nje. Isto kao kod portala. Ako je kod jednog portala članak prošao dobro, ostali će samo kopirati i proslijediti, tako i djevojke. Baš nešto kontam, momci su toliko dobri da nakon šeste iste poruke shvate da nije se još rodila ona dobra.

Veoma često kada pozivamo nekoga na piće dobijemo odgovor "Aj javit ću ti". Baš nešto kontam da im je nestalo kredita i interneta, evo ima i godina. 

Stariji ljudi kada učine neku nepravilnost i kada im ukažeš na to, jednostavno ti saspu u lice "Ja sam se borio za ovo". Baš nešto kontam, da nam se bogdom ni djedovi nisu borili onomad protiv švaba, sad bi u ličnoj pisalo Hans sa prebivalištem u Stražbenica dorf.

Nije to sve toliko ni strašno, imamo mi uvijek nekoga ko je zabrinut za nas. Baš nešto kontam, u nas visoki predstavnik je izjavio zabrinutost više puta nego mati kad se ne vratimo na vrijeme kući.

Inzko izražava zabrinutost

Vrijedi pročitati!

Jedan naučnik iz Seula tvrdi da postoji narod na Balkanu koji se graniči sa svojom glupošću, ili je pak rekao da su ograničeni, uglavnom šta god je rekao nije pogriješio.

Shvatam ja da mi na Balkanu čim imamo viška vremena na pamet nam padaju razne gluposti, razne gluposti koje će nasmijati narod, ali da im pada na pamet da povjeruju u svaku objavu na internetu od kojekakvih infuensera, to teško shvatam.

Do juče starlete i besposleni, danas poznati i uticajni influenseri dobiše veliki prostor za iznošenje svojih mišljenja( koja su tačna koliko i ova moja tvrdnja da se naučnik iz Seula bavi narodom na Balkanu). Nisu krivi oni što dobiše taj prostor za iznošenje svojih mišljenja, već publika koja se broji na nekoliko stotina hiljada. Svaki par prirodnih ili napumpanih sisa od D korpe grudnjaka pa na više, svako dupe utegnuto u tajice drži govore o 5G mreži, korona virusu i ekonomskoj situaciji u svijetu. Pričaju vam o hemiji i njenoj štetnosti, a zadnje što je pročitala o hemiji je sastav omekšivača dok je sjedila na wc šolji, i ne bi ni to pročitala da nije zaboravila ponijeti mobitel. Priča vam o radioaktivnom zračenju, a hemiju ne bi položila u srednjoj da joj nije bilo zračenja dekoltea ispred profesora. 

Postoji jedna priča o Muji rudaru koji je išao u večernju školu da bi dobio neki lakši posao u rudniku jer je bio pred penziju. Pita komisija Muju: Kako nastaje ugalj?
- Eee, ne miješa se Mujo u Božije!

Mujo je znao da rovi ugalj i nije se miješao u druge stvari, tako bih volio da se ovi influenseri ugledaju na Muju.

Jasno je meni da se narod neće ugledati na Muju, jer sam se kao mali smijao što narod skuplja pare da Esmeralda progleda dok je ova šmrkala kokain, što je Torabi u Zetri prodao više "ljekovite" vode u flašama nego što je dom u Nedžarićima potroši u junu kad se studenti preznojavaju od ispita. Kao mali sam se smijao tome, a sad mi se plače dok sjedim ispod repetetitora i izbacuje mi error na 3G mreži, a čitam ta mišljenja naših znanstvenika o 5G mreži.

U vrijeme policijskog sata postavili repetitor za 5G mrežu u BiH
Zbog postavljanja u mraku malo je kriv

A što se tiče naslova teksta, ovaj naučnik iz Seula mi je takođe rekao da će tekst biti čitaniji ako  stavim da vrijedi pročitati, mnogo je uticajnije. On valjda bolje zna, poznaje narod na Balkanu

Izolacijski trening

Suočeni ste sa problemima izolacije i uskraćena vam je teretana, Tolstojevski je osmislio trening za vas.

Jutarnji trening počinjemo u 12h, kad ustanete, sa zapaljenom cigarom. Prije nego li zapalite cigaru poželjno je da pri ruci imate nešto gazirano, tipa kole, da popravite šećer u krvi jer ste se sinoć olešili uz izolacijske lajvove na facebook-u kojekakvih bendova ili solo umjetnika. U ovo doba kad neko otpjeva i recept za sataraš vuče te da popiješ, valjda zato što nemaš šta drugo raditi jer si odgledao sve filmove, knjigu više ne možeš podići iz biblioteke, a ako pogledaš Šerbedžiju što recituje "Ne daj se Ines" na pomolu je i suicid. Zato je logičnije da ćete piti i jesti nezdravu hranu, jer šta ima da treniraš ako se zdravo hraniš. Nisi Đoković pa da budeš vegetarijanac i da se spremaš za Wimbledon. Te vježbe ćemo ostaviti za juni mjesec. 

Zapaljena cigara će nam pomoći da odradimo prvi set vježbi. Dok ste još uvijek u krevetu, nakon popijene čaše kole, sa cigarom u ustima radimo dvije serije trbušnjaka. Olakšica pri radu ove vježbe jeste da prvi dim cigare potencira kašalj koji pomaže motoričkim pokretima gornjeg dijela tijela i time započinju naši trbušnjaci. Da vježba bude potpuno pravilna u doba korone, naizmjenično kašljite u lijevi pa u desni lakat. Ovu vježbu ćete raditi u dvije serije sa po pet ponavljanja, jer nakon trećeg dima i prestaje kašalj, a i dotuži vam više raditi trbušnjake generalno.

Tokom dana bitno je da razradite plan za večernji trenig. Na planskoj listi je preporučljivo da se nađe neki roštilj i minimum gajba piva koja će potencirati večernji trenig. Nakon desetog piva počinje da vas obara, ali se morate držati. Najbitnije je da ne odustajete. Veliki uspjesi zahtijevaju i velike napore. Sjetite se da nekada kada ste htjeli da popijete niste mogli. Sada vam izolacija omugaćava da to učinite i nastavite mnogo jače. Istina je da ako vas deseta piva obara, nećete izdržati još dugo. Roštilj će početi da se budi duboko u vama. 

Tada na scenu stupa druga vježba, poznata kao povrat novca, stručnjaci to nazivaju čučnjevima, a normalan čovjek bi rekao da povraćate. Ako ste se iole napili, ovu vježbu ćete raditi u tri serije sa tri ponavljanja. Veoma je bitno da vam niko ne pomaže i ne drži čelo, jer će vježbe čučnjeva biti nepravilne. Bitno je i to da prilikom rada ove vježbe ne koristite ruke, kada niste čitav dan ništa grlili ne morate ni sada grilitišolju ili stub od ograde. 

Nakon što odradite ovaj trening, spavat ćete kao zaklani. Ukućani će se moliti za vas da se sutra probudite. Probudit ćete se jači, bolji i sa željom da nastavite vježbati u istom ritmu, to vam garantujem, ne pitajte me kako znam! Ove vježbe tokom izolacije možete raditi u zavisnosti od količine zaliha alkohola i mesa. U prilog vam ostavljam i motivacijski video:

Ja čvrsto vjerujem u vas, i znam da ćete da nastavite i poslije pete nedjelje.

Virus zarada

Sedmi dan već ležim u kući

 Stvarno mislim da ću pući.

 Da li će se ovo ikad riješiti,

 Da li ćemo se posle svega smiješiti?

 U glavi vlada veliki nemir

 Za sve nam se sveti svemir.

 Ponašali smo se jako drsko

 Podići s puta smeće, bilo nam je mrsko.

 Slika na ulicama je strašna

 Ljudi u redu stoje za vreću brašna.

 Tebi je ova situacija bajna

 Podsjetila te vremena ratna.

 Osjetio si zaradu brzu

 Na brašnu, sapunu i tariguzu.

 Možete da budete poput direktora Ante

 Poslije ćete svi zajedno da slinavite.

 Na glas svi zajedno da zapjevate:

 Čudna jada od Mostara grada

 Umisto sprida uša nam sazada.

 Ti svakako dobro očekuješ

 Samo se za guz počešeš.

 Situaciju ozbiljno ne shvataš

 Sa njom se samo sprdaš.

 Od kuma ćeš da tražiš lijeka

 Da izvuče nešto iz svog šteka.

 U tome ti neće pomaći ni rodbina,

 Štelu i mito ne prepoznaje korona.

Žensko - muška logika

Nije nikakva kvantna fizika to što je neko sam, i muškarci i žene. Postoji samo jedan malo izraženiji problem zašto žene ostanu bez veze. Znate, žene vole da analiziraju, ispituju, razgovaraju pa ako im se dopadneš, ostave te u friend zoni. 

Ta razlika između muškaraca i žena je kao kad uđeš u kružni tok. Muškarci odmah znaju na koji će izlaz, a ako i pogriješe, brzo to skontaju i eto ih nazad. Žene će kružiti čitav dan u kružnom i opet će pogriješiti izlaz jer im je neko drugi odvukao pažnju ili se pak šminkaju pa nemaju kad da obraćaju pažnju i na izlaze. Vjerovatno zato nikada nismo svjedočili da su 4 žene otele avion. Dok se dogovore, srede, našminkaju, razrade sve moguće ishode, avion je već i sletio na destinaciju.

Nije ovo nikakva uvreda, znate da ste mi drage, ovo je više kao neki savjet od muškarca. Morate da zaustavite to kruženje i pričanje priča u krug kako se nikad ne bi došlo do srži. Svakom muškarcu, koji sluša vaše priče, već se sviđate. Ko bi još sjedio kraj vas i slušao jadikovanje satima ako mu se ne sviđate. Njah, to vama nije interesantno. Fin je on vama i sviđa vam se, puno vam se sviđa ali "ne na taj način".

Volim te
- Hvala

To je isto kao kad odem na intervju za posao. Gospodine Kurtiću, vaša biografija je super, imate iskustvo, imate znanje, komunikativna i odgovorna ste osoba, savršena za ovaj posao.... Ali ne možemo vas primiti ovaj put. Ipak ćemo izabrati nekoga bez iskustva koga ćemo učiti sve ispočetka kako nama odgovara, neko ko je neodgovoran prema svojim obavezama. Vašu biografiju ćemo ostaviti za primjera ostalim kandidatima kakvu osobu tražimo. Nije da ćemo vas ikada primiti, ali vjerovatno ćemo vas nazvati da se posavjetujemo šta uraditi kada primimo nekoga neodgovornog i kome nije stalo do tog posla. 

Hej, pa ne zovi me. Zamonašio bih se da sam htio slušati tuđe greške i ispovijesti.

Griješe tu i muškarci. Ne kaže baš svaki što želi od djevojke, a ni djevojke nisu sposobne da čitaju misli. S toga, ako ne želite da upadnete u friend zonu, recite to. Iskrenost je najjeftinija dragocjenost danas. Postavite to na sledeći način: žao mi je, ne prihvatam više prijave za prijateljstva. Popunjeni smo, ali ukoliko neko iznevjeri razmotrit ćemo vašu prijavu. Ok je i poslati čestitku za praznik, ali tu nam je granica. Ima se i previše prijatelja, a malo onih iskrenih. Imaju roditelji, brat i neka rodbina što zove kad im nešto treba i to je to. 

Nije toliko ni loše biti sam...hej pa već si u samoizolaciju usljed tih nekih virusa. U većini slučajeva bolje se izolovati od ljudi nego li od virusa. Ako već pokušavate da pronađete onu pravu u tim početcima, postavite se u ovakvu poziciju: sviđa mi se toliko da bih mogao od sada pa do kraja svog života, kada se vratim sa posla mrtav umoran, sjesti ispred nje i slušati tračeve cijelog komšiluka (a znate da tu nema ni početka ni kraja)! Morate slušati, jer ćete ostati vi krivi ako ne slušate i ne zapamtite sve što vam je rekla. Izabrali ste je, to je ta empatija, i morate slušati jer ne postoji drugo rješenje...ok, postoji, samo je malo kažnjivo u svim zakonima.

Djevojke, znamo da ste pametnije i da pamtite više detalja, ali to nas muškarce ne zanima. Mi smo jednosmjerni suženi tuneli. Samo krucijalne informacije prolaze kroz tunel i idu pravo, ostalo ostaje iza nas. S toga nemojte okolišati kao da igrate partiju šaha. Ne pomjerajte 6 figura odjednom i ne računajte 16 poteza unaprijed. Krenite sa pijunom naprijed i završite sa njim, muškarac će vas pratiti.

Ludica

Često mi govore da moram da se borim

Kako bih uspio svoje snove da ostvarim.

Pokušavao sam, ali uzalud je tražim

Uspio sam samo sebe da povrijedim.

Možda je do nje, a možda i do mene

Neke želje ostanu neostvarene.

Pokušavao sam da upecam ludicu

Ali sam izvlačio praznu udicu.

Ostajemo slomljenih krila

Zbog nekih nedosanjanih idila.

Imala je ludica druge planove

Da voli nekoga ko će ostvariti njene snove.

Mislila je da je neka ptica, kao sivi soko,

Pa da se vine i da leti visoko

A ja veća budala pokušavao da je dohvatim

Na kraju svaki put podletim.

Shvatila je kasno da je sve kratkog daha

Da materijalna bogastva nestanu poput praha.

Za nju je to bio strašan košmar

Kao da joj je neko podmetnuo požar.

Gledam je sada, neprepoznatljiva lica

Nisam znao da je soko ptica padalica.

Šeta gradom slomljenih krila

Ne izgleda mi više tako mila.

Možda ipak postane romantična duša

Svako treba to bogastvo da iskuša.

Ljubav da joj stvara divne momente

I da shvati da od nje nema bolje valute.

Soba za bijeg

Znam da kriješ tugu u zidovima svoje sobe

 I znam da tražiš lijep način od tebe da odem

 Tuđe greške kada brojiš,

 One koje ne možeš da prebrodiš, 

Da te ne čuju, tiho to radiš, 

Al' džaba, ožiljak na usnama osjetiš. 

 Uspjeli su samopouzdanje da ti poljuljaju 

Komplimente koje dobiješ sumnju ti izazivaju. 

Stani na noge, zategni umorno lice

Iz pepela se podigni poput Fenix ptice

Dok sebi i drugima ne oprostiš 

Ljubav novu ne možeš da primiš. 

 Kapi koje niz lice se tvoje slivaju 

Mnoga mi pitanja postavljaju 

Mislim se, da li se samo znojiš 

Ili opet za nekim suze roniš? 

Dim cigarete pomoći ti neće

A alkohol samo trenutno bol ublažit će.

 Ne moraš toliko da se trudiš, 

Mene ne možeš da povrijediš. 

I zato bježim, jer ne težim 

Tebe na loš način da obilježim. 

Uz mene si svoju bol mogla da prebrodiš 

Nikada to nisi htjela da shvatiš. 

Svoju knjigu jednom ćeš završiti 

Uspjet ćeš zadnju stranicu ispisati, 

 Naposletku ćeš je zatvoriti 

 I nikada je više otvoriti. 

Nadam se da ćeš svoju bol time izbrisati 

Kako bi nekom drugom mogla ljubav pružiti.

Neću da se budim!

Kao sinoć, i noćas te nema

tebe drugi sneva

 Ja te gledam samo na slikama

 I vrtim te u uspomenama

 Odavno već suza nema,

Knedla u grlu stoji,

Krik samo još srce ispušta

Zašto se ono za tebe bori?

Gledam ovo more

 I ono me vuče dole

Kao brod ranjen

Lagano na dno tonem

Mahnito šetam rivom

U potrazi za tvojim mirisom

Besumučno te tražim na plažama

Da se još jednom raspravljamo o ražama

Neka te drugi mazi

Bolje te on sada pazi

Kad već ja nisam znao

Da čuvam ono što sam imao

I sada kada zaspim

Ja opet samo tebe snim

Neću lahko da se probudim

Da te opet ne izgubim.

Za tebe vezan

Kako sijaš tako strasno 

Nikada mi neće biti jasno 

Unosiš nemir u srce svjesno

 Sve to radiš umjesno

 Na zemlji si, to je izvjesno.

 Duša si tijela mog

 Craniales sistema nervnog

 Obala mora razlivenog

 Razlog lica radosnog

 Nema tu ničega opasnog

 Svaki dan te sve više želim

 Dobro znaš koliko te volim

 Ako misliš da se šalim

 Još više ću da se potrudim

 Da te izgubim, neću da dozvolim

 Neki misle da sam opčinjen

 Kako sam sa tobom usklađen

 Život je tako građen

 Dozama ljubavi začinjen

 Kao tijelo vodom, tobom sam ispunjen

 Ako budeš upitana

 Ili drugom obećana

 Znaj da je obmana!

 Istina je samo jedna

 Od mene si uvijek voljena

Opraštam ti

Opraštam ti sve greške, greške koje si napravila u neznanju... Neznanje je tako lahko zaboraviti, ali ti ne mogu zaboraviti i ono što si radila u znanju. To se čak ne može ni nazvati greškom. Griješila si svojom voljom, a ni to nije bilo dovoljno pa si te greške i ponavljala. Takve greške počnu da nanose bol, onaj neizbrisivi trag. Bol je jedini osjećaj oko kojega se glava i srce slažu. Kada zaboli, i jedno i drugo ti kažu: "Jesam li ti rekao!?" A na kraju, na kraju nam i ostane ista ta bol čisto da nas napomene da smo još uvijek živi i da osjećamo. Skupe su te greške, a da platiš da ih ne napraviš, nemaju cijenu. Valjda iz tog razloga i ne naučimo iz tuđih grešaka. 

Takav smo ti mi, volimo da iskusimo sve na svojoj koži. Nema te osobe koja je nešto naučila na tuđim greškama. Sjećam se jednog citata iz osnovne škole što je visio na zidu :"Čovjek se uči na greškama, samo pametan uči na tuđim!" 

Neka digne ruku ko je učio samo na tuđim greškama....nema ga. To ne znači da smo glupi što smo pogriješili jednom, ali jesmo ako te greške ponovimo i ne naučimo ništa. Onaj što je učio na tuđim greškama neka se ne brine, život bez takvog iskustva i nije nešto zbog čega će te starost pitati gdje ti je bila mladost. S toga, bilo bi lijepo da se bar jedno nauči, kada se griješi da se ne nanosi bol drugima. Zavaramo se pa pomislimo da nas nešto tako ojača, ne ojača nas već postanemo imuni na sve pa i na ono lijepo kad dođe pomislimo da će nas neko iskoristiti, da je to samo još nečija greška koja će se nama obiti o glavu. Nije ljubav biznis da treba rizikovati kako bi se uspjelo. Pustimo vremenu da učini svoje, ono nikad nije stalo, nešto će već pokazati, a nikoga neće povrijediti. Vrijeme je jedina sekvenca u životu koja ne griješi i uvijek ide naprijed. 

Opraštam ti greške i poklanjam ti vrijeme, i nemoj da sa njim pogriješiš.

Jesi jesi, švalerčino

U zadnje vrijeme na društvenim mrežama često se pojavljuju tekstovi i objave kako su vozači audija najveći švaleri. Te objave su jedan klasični primjer definicije statistike, iz naroda, ne iz udžbenika, koja glasi: Statistika ti je kao bikini, puno pokazuje a ne vidiš ono najbitnije. E tako i ova anketa i ta njihova statistika. Ja ne poznajem niti jednog šofera audija da je učestvovao u ovoj anketi, inače bi im taj procenat drastično opao. Sve mi nekako liči na to da je taj tekst napisao neki šofer audija, jer svaki cigo svoga konja hvali. 

Budala je ko pomisli da se žensko ne razumije u auta. Možda ne razumije koliko je kubika, ili koliko ima konja u njemu (osim onoga što vozi), ali itekako razumije šta je skupo. 

Živimo u tom vremenu gdje su veoma bitne materijalne stvari pa tako i auto. Što bi rekao Milić Vukašinović "Trznem ključeve od merdže i gutu, to uvijek šljaka..." , tako i danas, izbaciš na sto ključeve od audija, Samsunga 634527 (koji god da je, u priči je uvijek najnoviji model), Davidoff cigare i već si na pola cilja. Kad si vidio da su nekome ključevi od Kadeta suze, Nokia 3310, i motuše prekratile put do cilja, nikad nikome, niti će. Onaj koji sa tim arsenalom oružja stigne do cilja, to se može nazvati švalerom i ubaciti ga u gore pomenutu statistiku. Je li iko ikada čuo rastu, bubu brata, jalu korelija i ostale kvazi repere da pjevaju "Mala voli kadeta, mala voli golfa keca..."---nisam ni ja.

Za ovu statistiku jedini kompaktabilan je Batistuta, čovjek je vozio Yuga 65a, crni kabrio, made in Kragujevac i još sve pare slao kevi. To je švaler, a ne ovo danas BMW, Audi, Mercedes. 

Jedini veći švaler od Batija je Baron, a Baron je imao samo priču da je švaler kao i ovi današnji muškarci. Legenda kaže da samo švaleri više lažu od lovaca. Kod ove švalerske priče postoji i formula za izračunavanje istine:

x=L/3
Gdje je x približna vrijednost istini;
L izmišljeni broj žena;

Ukoliko se ipak statistika provodi na ženama, formula izgleda ovako:
x= L*3;
Gdje je x također približna vrijednost istini a,
L broj muškaraca za koje ih nije stid reći;

Za lovce još uvijek nema formule, a i nisu toliko bitni u ovoj priči.

Na kraju se može doći do zaključka da su najveći švaleri šoferi VW auta, jer ih ima najviše na našem području, ali to je samo statistika.

Evolucija društvenih mreža

Društvene mreže su u mnogome olakšale pristup ljepšoj polovini, i u javljanju i upoznavanju. Vremenom su se mijenjale društvene mreže, dok su jedne dolazile druge su nestajale, ali ih nikada nije manjkalo.

Prva i najjednostavnija društvena mreža koju sam ja koristio je mIRC. Jedina mana mIRC-a je ta što je internet u to vrijeme bio spor. Najveća vrlina mIRC-a je bio dijalog, za razliku od današnjih društvenih mreža, nije bilo multimedijalnog sadržaja da se prenosi. Sve što si mogao prenijeti na desktop jeste slovo, i ukoliko si iole komunikativan mogao si upoznati mnogo ljudi i razgovarati o bilo čemu.

Druga društvena mreža u mom historijatu je mig33. Na migu već dolazi do upotrebe fotografija i nije sve u dijalogu između dvije osobe, ali su svi trudili da izbjegnu korištenje kamere, jer su pixeli bili kao cigle. Na fotografiji te ni rođena mati ne prepozna, a kamoli da se nekome dopadneš sa druge strane ekrana ko te ugleda. mig33 je prva društvena mreža koja se koristila na mobitelu, i tu su se već mogli prikriti tragovi nepismenosti korištenjem skraćenica ili upotrebom seljačkog tepanja.

Treća društvena mreža je facebook gdje se već uveliko primjenjuju i fotografije i video zapisi. Rezolucija je dosta bolja i teže započeti razgovor jer osoba sa suprotne strane automatski ima dovoljno informacija o tebi koje je interesuju. Tada je rijetko ko sakrivao informacije, pa se odmah zna odakle si, kako izgledaš, koliko imaš godina, šta čitaš, šta gledaš... Ne možeš više ni započeti razgovor sa nekim osnovnim pitanjima "Kako se zoveš?" ili "Koliko imaš godina?", ispadneš glup a nisi ni započeo razgovor.

Četvrta po redu društvena mreža je badoo. Osnova ove društvene mreže je da ti se neko fizički dopadne kako bi započeo konverzaciju. Badoo je vjerovatno i glavni povod za pretjeranim uređivanjem fotografija i korištenjem filtera, koji su od nekih osoba znale učiniti foto modele.

Peta društvena mreža je twitter, ujedno i moja omiljena. Pratiš nekoga što je popularan ili smiješan, trećeg nema. Za nekih 8 godina korištenja ne znam da je neko nekoga upoznao preko twittera. Jedina je društvena mreža koju poznajem a koja nema zabranu eksplicitnog sadržaja. Najveća prednost je što korisnici od većine stvari prave humor ili raspravu, a ima i onih koji tijelom zavređuju pažnju. Na tebi je da izabereš šta ćeš pratiti.

Šesta, a ujedno i posljednja društvena mreža, je instagram. Pojavom ove aplikacije izgubio se svaki vid dijaloga i razgovor se odvija jedino očima. Čini mi se da je i jedina mreže gdje nemaš mogućnosti upoznati osobe onakvim kakvi jesu. Ne razgovara se toliko pa ne možeš ni upoznati nekoga, a fotografije se uređuju toliko da se uživo moraš upoznati ponovo sa tom istom osobom.

Kroz evoluciju društvenih mreža naučili smo jedino da se koristimo photoshopom, a izgubili smo članske karte od biblioteke, vokabular je postao mizeran, razgovara se smajlijima i fotografijama, i drugima se želimo predstaviti za ono što nismo. Najveća valuta današnjice je postao "like", i vrijediš onoliko koliko te ljudi prati. Originalnost, inovativnost, dobar ukus, karakter i moral imaju najniže vrijednosti od pojave društvenih mreža. Ljudi prestaju da rade ono što vole jer nije naišlo na odobravanje šire mase, bez obzira što je to dobro i kvalitetno, ako nema lajkova, nije vrijedno pažnje.

Većina želi da bude ista kao drugi, kako bi se njima dopali, i u tome izgube sebe.

Tipovi djevojka na osnovu odbijanja

Legenda kaže da je postojala jedna djevojka koja je bila potpuno iskrena i koja je rekla momku koji joj se nabacivao da joj se ne sviđa. Legenda kaže da se od tada toj djevojci gubi svaki trag i da je vrlo vjerovatno nestala u Bermudskom trouglu.

Ostavljene djevojke, "friško" iz veze, jedno pola godine ih drži sindrom "Svi ste vi isti". Djevojke koje ti ne dopuštaju ni da se predstaviš, u svakom muškarcu vide svog bivšeg, koji ih je duboko uvrijedio i ne postoji niti jedan mogući čin da se kao muškarac predstavi u lijepom izdanju. U društvu ih je lahko prepoznati po pogledu, imaju značajan i prodoran pogled, i ukoliko si pomislio da ti daje signal da priđeš, grdno si se prevario, bolje da priđeš mladunčetu vepra u prisustvu majke nego li njoj, manje će da boli. Od djevojke ćeš pokupiti samo epitet svinje, i nemoj da te grize savjest, nisi ništa krivo uradio.

Sveznalice pored sve šminke, ključeva, ogledala, podsjetnika u svojoj torbi nose i dosije od svakog muškarca koji ima iole potencijal da im priđe. Nakon što si se učtivo pozdravio sa cijelim društvom i izgovorio neku "startnu" rečenicu dotičnoj, tako da primijeti da joj se nabacuješ, istog momenta pronalazi taj tvoj dosije i počinje sa tvojom biografijom za koju nisi ni znao da postoji, ali ona zna. Ne pitaj kako zna, žensko je to. Taj dosije u sebi ne sadrži ništa dobro o tebi, tako da ti jedino preostaje da se vratiš odakle si došao. Njih ćete prepoznati po prvoj rečenici koja obično počinje sa: "Znam ja tebe, ne možeš meni prodavati tu priču." Nema veze što ste se prvi put sreli oči u oči, rekoh ne pitaj kako zna, žensko je to.

Vođa čopora se ističe uvijek za stolom u odnosu na svoje društvo. Možete ih prepoznati tako što je drugarice odmah počinju ogovarati kad nije tu, a laskaju joj kad je tu. Ako se odlučite da priđete takvoj djevojci budite spremni na jedan jak dijaloški duel. Ako niste spremni za takvo nešto ostat ćete očerupani i ismijani, Podsmijeh njenog društva ćete i preživjeti, ali zezanje svog društva sigurno nećete. Ukoliko ste pak pobijedili u tom dijaloškom duelu, vratite se svom društvu i očekujte da vam se vođa javi kada dođe kući i bude sama, bez drugarica, ne očekujte da prizna poraz pred drugaricama jer se to neće dogoditi.

Opasne djevojke su slične sveznalicama. Imaju tvoj dosije u rukavu i ne priznaju te kao osobu ukoliko ne živiš na ivici zakona, ili preko te ivice. Što vodiš opasniji život, to su ti veće šanse. Obično same prve počnu flertovati tako da se tu i ne prilazi. Same izaberu svoju opasnost, tako da tu i nema nekog odbijanja. Izlaze i ulaze u vezu u ovisnosti kad su momci na slobodi. Samo neka ima hiće, i ljubav će da cvjeta.

Sponzoruše su već postale klasična priča. Ukoliko nemaš gutu para i ključeve od merdže, bar onda dobro laži da imaš, tako je bar Miliću Vukašinoviću uspijevalo. Oni koji lažu kratko opstanu sa sponzorušom, a oni koji ne lažu postanu "mali medo". Za ove koji imaju gutu para, a nije im bila naklonjena majka priroda je osmišljeno kako su lijepi iznutra, valjda unutarnji džepovi, šta li već. Njima je bitna samo "pažnja" koja počinje sa 100 KM na jutarnjem umivanju.

Friend zone djevojke su najveći manipulatori među svim nabrojanim grupacijama. Majstori su da te ubace u friend zonu na osnovu samo jedne pogrešne izgovorene riječi. Najbolje bi bilo da si nijem ako želiš osvojiti takvu djevojku, ali su opet velike šanse da završiš kao najbolji prijatelj jer si fin i slušaš sve kada pričaju. Ukoliko dobiješ kompliment da si sladak, fin i da ti priča kako joj se neki momak sviđa, znaj odmah da si duboko ušao u friend zonu i bježi glavom bez obzira, povratka nema na pravi put.

Podgrupa Friend zone djevojaka su Mene niko neće djevojke. To su običnu zrelije, pametnije djevojke, ne baš iskusne, jer svojim postupcima svoje potencijalne momke guraju u friend zonu i tu ostanu. Greška koju obično prave jeste ta da svakom momku nađu mahanu, ma koliko im se neko sviđao, taj ima i ono nešto, obično banalno što nju sprečava da bude u vezi, ali joj može biti prijatelj. Naravno, nikada nikome nije direktno rekla za te mahane, ali svaki prethodnik zna mahane sledećeg momka jer je ušao u friend zonu i pomno sluša ko joj se sviđa i koja mu je mahana.

Ne želim momka djevojke ti na taj nači daju do znanja da ne žele imati nešto sa tobom. Naravno da ćeš pokušavati da joj budeš momak, jer koja djevojka ne želi momka( ukoliko nije iz LGBT populacije). Za razliku od friend zone djevojaka, one ti neće dijeliti komplimente kako si fin i sladak, i neće ti reći kako im se neki momak sviđa, jer im se to malo kosi sa parolom "Ne želim momka". Vremenom ćeš spoznati da želi momka, samo što taj momak nisi ti. Na kraju završiš izignorisan jer nisi ni momak ni prijatelj.

Fine djevojke su grupacija djevojaka koja je noćna mora za sve muškarce. Taman kada pomisliš da si se skrasio, i našao djevojku s kojom ćeš provesti ostatak života, dobiješ takav bumerang u čelo od kojeg se teško oporaviš. Shvatiš da si bio samo magnet kako bi privukla ostale muškarce i izabrala nešto bolje. Prepoznati ih je lahko, jer u novu vezu uđu u roku od 15 dana max. Nazvane su fine jer imaju onaj stari dobri izgovor kad ostavljaju momka "Nije do tebe, ali ovo ovako ne funkcioniše, ti zaslužuješ nekog boljeg od mene". Iako one lažu za razlog, u biti su rekle istinu. Kako ne bi zaslužio bolje, zar ima gore od ovoga? Njihova podgrupa su djevojke koje malo manje vremena provedu s tobom, gdje si ti mislio da si u vezi, a ustvari si bio pokusni kunić. Njihov je izgovor da nisi znao šta želiš od njih i tako si nestao k'o Trebišnjica negdje ispod zemlje, i čekaj kada ćeš opet isplivati na površinu.

Ah da, još jedna grupacija su Nemam vremena djevojke. Mogu se svrstati pod ove fine djevojke, ali one ne ulaze u odnos, jer ih može gristi sasvjest. Naziv su dobile po tome što imaju previše slobodnog vremena pa ih mrzi da sad izdvajaju vrijeme za tamo nekog muškarca. Prepoznat će čak i tvoje prave vrijednosti, dobit ćeš i komplimente ukoliko je ne mrzi napisati ga, ali to je sve što ćeš dobiti, a najveći ti kompliment što nije ostavila seen, jer si joj već narušio slobodno vrijeme dok je čitala tvoju poruku.

Uglavnom, moja mama ima običaj da kaže kako krpa nađe zakrpu, i ništa se ne brinite. Onaj momak koji vas voli neće vas svrstati u neku od ovih grupa jer ste za njega jedinstvena zakrpa, ali znajte da grupacije postoje i kod njega na osnovu prethodnih iskustava. Vi momci, ne spominjite grupacije, da vam se djevojka ne bi pronašla u jednoj od njih.

Vremenom i kamen postane prah

Neko vjeruje je da je karma kučka, ja sam onaj tip koji  vjeruje da je život ipak malo veća kučka od karme. Uostalom da život nije kučka, karma vjerovatno ne bi ni postojala. Moram priznati da je i životu doprinijela budala poput mene da bude kučka. Možda sam u školi bio dobar učenik, u životu sigurno nisam. Toliko puta sam pao na životnom testu da me tri socijalna roka ne bi izvukla da položim taj test.

Kada se rodiš, prvo što ti pruže jeste ljubav, odgajaju te iz ljubavi i valjda prvo to i naučiš da dijeliš, ljubav. Život kao da vreba iza ćoška i čeka kada ćeš početi dijeliti ljubav da ti može udarati šamar. Pa kada ti udijeliš malo više ljubavi, život opuca malo jači šamar. Kada život opali, tako, malo jači šamar, ne vrijedi meni mnogo što se karma možda upalila. Živote ako sam ti iole mio, ohani sa šamarima, k'o brata te molim. Nisam ti ja od onih koje će karma nešto posebno utješiti.

Čovjek, tačnije njegovo srce, ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire. Kroz cijelo to iskustvo primanja šamara od života, trudimo se da nam srce ostane stijena, jako i prkosno, kako bi opet pružilo ljubav, ali što bi rekao Branislav Nušić "Kad imaš srce, ne možeš da imaš gaće". Rijetki su oni kojima razum prebiva u srcu, oni su te sreće da mogu samo sebe kriviti za svaki šamar u životu jer su im se i srce i razum dogovorili oko sopstvenih postupaka i odluka. Neće im se ni desiti tako lahko da se ta prkosna stijena okrnji. Međutim, u koga se srce i razum mimoilaze, kod toga je srcea već dobilo svoje kanale i pukotine i polahko se osipa i pretvara u prašinu koju će vjetar samo raznijeti u nepoznatim pravcima.
Za to vrijeme razum kao da leži negdje negdje u pozadini i govori srcu "Jesam li ti rekao!".

U jednom se sigurno srce i razum slažu, a to je da manje boli nož nego li riječ zabodena ispod rebara.

Naučih tako da svoju bol izrazim riječju, jer bol koja ne govori, guši srce sve dok ne pukne. Nadati se da će jednom izaći na isti put sa razumom dok se nije ugušilo i pretvorilo u prah.

Prijatelji: Osobno izabrani i rijetki

Provoditi vrijeme sa nekim i prihvatiti sve vrline i mane te osobe je jedna posebna osobina. Obično to biva iz ljubavi, da li iz one velike ili prijateljske, svejedno je. Jedina razlika između velike ljubavi i prijteljstva je ta da ljubav preraste u opsesiju, a prijateljstvo ostaje na dijeljenju. Tek kada izgubiš nekoga shvatiš da je bila tu jedna mana više kojoj je trebalo vrijeme da ispliva. Kada ti se ukaže koverta ispred tebe, slobodno je otvori i pročitaj, ne sudi je boji ili načinu na koji je upakovana, uvijek može sadržaj da te usreći više no što si očekivao.

Mnogi su pisali o prijateljstvima, jedino je Čerčil gledao prijateljstvo kroz interes, te je znao reći da prijateljstvo postoji sve dok postoji interes. Ukoliko vam je prijateljstvo i bilo koja veza, interes ustvari, ostavite je dok niste povrijedili drugoga. Ako iole imate ljudskoga u sebi učiniti ćete to, jer se pijatelj najbolje upozna kada ga izgubite. Ne želite da vas neko upozna tek na kraju. Pravi odnos između dvije osobe ne poznaje ljubomoru, sebičnost i druge emocije koje mogu da unesu nemir i razdor. Svako bira prijatelja prema sebi, svojim navikama, shvatanjima i razmišljanjima.

Kada pročitaš sadržinu pisma i shvatiš da je nekome prijateljstvo potreba, bez interesa, zadrži tu osobu blizu sebe, trebat će ti kad ti  svi drugi pokažu da im je druženje s tobom bio interes. Stara nana, koja nije bila nikakav književnik, uvijek mi je govorila da zadnjih 10 maraka stavim u čarapu i kada svi shvate da sam ostao bez para, da izvadim tih 10 maraka i potrošim na one što su ostali. Što bi se reklo, mnogi će se vozati s tobom u limuzini, samo će rijetki gurati je kada se pokvari.

Prijateljstvo gledam kao potrebu. Ne kao potrebu čisto da imam nekoga. Ne kao potrebu da ne budem depresivan u samoći. Gledam je kao potrebu da se oslonim na nekoga kada se umorim. Da proslavim svoje velike trenutke, jer znam da je moja radost i njegova. Potreba da razgovaram sa nekim satima i da mi je žao prekinuti razgovor. Potreba da pomognem nekome bez da očekujem zahvalnost. To je ono što prijateljstvo ima, malo poglavlja i veliki broj stranica ispisanih sa raznim događajima.

Želju imamo svi da provodimo vrijeme sa nekim, a želja se obično stvori kada su osobe razdvojene. Stvori sebi potrebu da nađeš vremena za nekoga i kada ga nemaš . Izgradi takvu potrebu da ti upravljaš kalendarom, a ne on tobom. Vrijeme se nikada nije ni mjerilo satima i danima, već trenutcima koji ti oduzimaju dah. To je potreba koja se zove ljubav. Prijateljstvo i ljubav se dese tek tako, ko zna zbog čega.

Na kraju neka ti ostane ovaj  podsjetnik:"Živjeti se može bez tebe, ali će mi uvijek biti potreba imati te pored sebe."

Poslovne preporuke

Jako lijepu pozornost privuče status "Jedino gore od biti bolestan jeste biti bolestan u BiH." koji objavih na facebook-u. Izgleda da mnogi imaju "lijepa" iskustva sa zdravstvom. 

Eh pošto nas ovako globalno muči nezaposlenost i donekle kreativnost kada je u pitanju industrija, ja bih da vam predstavim par zanimanja kojima bi ste se mogli baviti i profitirati sa istim.

Kao prvo, možete proizvoditi papir. To je jako unosan biznis. Evo gledajući zdravstvo, naši u Banovićima toliko napišu uputnica/prosleđivanja drugim doktorima da bi mogli potrošiti jedan fin budžet na papire. Kako se otvorila ova medicinska gimnazija, ljudi iz obrazovanja ozbiljno razmišljaju da uvedu predmet za doktore "Lijepo pisanje uputnica". Još malo pa će se početi takmičiti čija uputnica ljepše izgleda.

Druga preporuka za posao je da se prave mašnice, da uputnice ljepše izgledaju. Onima što su na samrti, njima što svijetliju mašnicu okačiti. Ako im nije svijetla budućnost, makar neka mašna bude. Te mašnice bi se mogle proslijediti i policiji, one plave koverte su tako tamne da ljudima padne mrak na oči. Treba ih malo ukrasiti.

I studenti su u nezavidnoj poziciji pa treba i njima pomoći. U slobodno vrijeme u junu i julu (slobodno vrijeme se stvori ako ne spremaš ispit) mogu da glume profesore koji ne dođu na ispit. Ko zna, možda im neki student plati ispit, sve zavisi kako se dobro glumi profesor. Uglavnom će pomoći i sebi i kolegama da makar u podsvijesti imaju viziju profesora kojeg već iščekuju 3 sata i za kojeg znaju da se neće pojaviti, ali eto nada zadnja umire.

Sledeća preporuka jeste da odete u Britaniju da napravite koji referendum. Ako već ne zaradite nešto, bar ćete zeznuti komšiju. Nek i njemu crkne krava. Možete otići i na Island, oni izbacuju Engleze i bez referenduma. Kad smo već kod Islanda, fali im ljudi koji će puniti kiselu, ovo što ih je bilo na punjenju otišlo u Francusku da napune Engleze. Ako vam je to daleko što se tiče referenduma, ima kod nas komšija Mile, on svako malo organizuje referendum, ističe se kao dobar mentor na tom polju.

Slikovit prikaz

Ako već čitate ovaj tekst, sigurno je da imate i blagu ovisnost o internetu. Hrvatska vam nudi cjelodnevni angažman da lupate heštagove u komentarima, ovi njihovi ne znaju glasati. Nije ni čudo što ne pobijede u Zvezdama Granda. Nikad oni neće naučiti da cijene prave stvari poput Zvezda Granda, Pinkovih zvezda, Happy-jevih rijalitija itd. inače bi im do sada Ajfel zasvijetlio u bojama zastave.

Za sve ostalo tu je Bosanac.

Više na: drarslanagic.blogspot.com

Kako da ostvarim svoje ideje?

Listam naslovnicu facebook-a i vidim kako mladi ljudi ove države u kojoj živimo najavljuju jedan jedinstveni događaj, događaj koji se zove "Noć ideja". Taj događaj i jeste jedinstven i poseban, ali i beskoristan. Izvinite mladi (tu spadam i ja) ako je ova izjava malo deprimirajuća ili pesimisitična, ali je realna i u skladu sa državom u kojoj živimo. Takvo smo podneblje da uvijek imamo ideja, ali malo podrške. Uvijek imamo rješenja, ali malo mogućnosti. Uvijek imamo pametnih i talentovanih mladih osoba koje žele otići vani na usavršavanje gdje će ostvariti svoje ideje, jer ovdje slabo ko čuje njihove ideje.

Mnogi smo se aktivirali, makar zapitali, kada je tamnoputi mladić dao izjavu i objašnjenje da je groblje najbogatije mjesto jer se tu nalazi mnoštvo neostvarenih snova, mnoštvo ideja, izuma. Te sve ideje, izumi, snovi, svi su ostali zakopani sa njihovim nosiocima, a mi, mi smo još uvijek živi, naše ideje, naši snovi. Pitanje koje ja sam sebi namećem pa i vama poslije te izjave kako da ja te snove ostvarim, kako da te ideje sprovedem u djelo? 

Možda i važnije pitanje od svih ostalih, kako u državi gdje se za pravdu bore korumpirane osobe, gdje se za autorska prava bore kradljivci autorskih prava, gdje si sa bilo kojom normalnom idejom nenormalan. Kako u takvoj državi realizovati svoju ideju, a da je pri tome neko ne prisvoji? Kako realizovati snove, a da ih neko prije toga ne pogazi? Kako, na kraju krajeva, imati svoje JA, a da te već nisu proglasili ludim jer si drugačiji?

I ovaj događaj je samo primjer kako se kradu nečije ideje. Dok se mladi budu natjecali za neku "beznačajnu" nagradu, stariji ili bezidejni će znalački da iskoriste te ideje u svoje svrhe. Mišljenja sam da na ovim prostorima imamo dvije vrste ljudi: Ljudi koji imaju ideja ali nemaju sredstava da ih ostvare i druga vrsta su ljudi koji nemaju ideje ali imaju sredstva da ih ostvare. U normalno uređenoj državi, jedni drugi bi potpomagali da se te ideje ostvare jer su korisne za širu masu ljudi. Međutim, živimo u takvom sistemu gdje će se neko iskoristiti tuđom idejom i staviti svoje ime na tu ideju, a onom ko je osmislio ideju ide već pomenuta nagrada. 

Kada budemo imali uređene sisteme pravosuđa, sistem zaštite autorskih prava, sisteme različitosti, tek tada nam groblja neće biti najbogatija mjesta, jer se i mladi neće plašiti iznijeti svoje ideje, snove, izume i neće ih davati za beznačajne nagrade.

Ja bih volio da prisustvujem ovom događaju i da vidim sve te dobre ideje koje se neće u ovoj državi sprovesti uz pomoć te iste države i vlasti. Svi bi mi da pomognemo svojoj državi, svom entitetu, svom kantonu i svojoj opštini, ali oni neće pomoći nama. Zašto se davati nekome ko ti neće uzvratiti, ma ne uzvratiti, ni pogurati te?