Sportisti BiH kažnjeni zbog obaranja državnog rekorda. Nego šta, nego kažnjeni!

Najnovija vijest iz sporta: Sportisti BiH kažnjeni zbog obaranja državnog rekorda, tako su pred lice pravde izvedeni juniorska rukometna reprezentacija BiH, novopečeni evropski prvak Mesud Pezer, Petar Zadro, Amel Tuka, Aleksandra Samardžić.... i da ne nabrajam dalje, ne znate ni ove.
Vlada federacije BiH odlučila je da izvrši izmjene i dopune zakona o sportu, da upotpune dnevni red, što se nije dogodilo od '93. kada ih je vojska tjeralo na to, čime je oboren još jedan državni rekord na velikom takmičenju osvajanja stolica.

 Sa 2500 KM kažnjen je Mesud Pezer od strane vlade federacije zbog obaranja državnog rekorda u bacanju kugle, u narodu poznatije kao kamena s' ramena. Pošto je vlada poduzela drastične sankcije, IAAF se suzdržao od kažnjavanja Zeničanina, koji je usput oborio svjetski juniorski rekord.
Juniorsku rukometnu reprezentaciju BiH kaznio je javni servis BHRT-a zbog malog miliona zahtjeva za prenos svjetskog prvenstva koje se održava, ne ponovilo se, u BiH i još su uspjeli zabilježiti prvu pobjedu na jednom velikom takmičenju u ime rukometa BiH, kako su samo mogli. Njima je kazna stigla u vidu neemitovanja U18 košarkaške reprezentacije BiH koja se plasirala među 12 najboljih reprezentacija Evrope, a eventualnom večerašnjom pobjedom i među 8 najboljih reprezentacija starog kontinenta. Sramota stvarno, samo među 8 najboljih, a prošle godine igrali prvenstvo B divizije.
Za Amela Tuku je malo manja kazna. Ovom Kakanjcu su uskratili novčanu nagradu, jer su se sve pare iz budžeta grada Kakanj uložile za održavanje koncerta Zvezda Granda u istoimenom gradu. Nisu ljudi ni mislili da će se Amel dokopati finala, a kamoli da će popeti na postolje.
Petar Zadro i Aleksandra Samardžić će proći sa najblažim kaznama. Naime, njih niko od portala, novina, televizija neće spomenuti jer su osvojili srebro odnosno bronzu na olimpijskom festivalu. Hoće ljudi da se bave džudoom i da zarađuju, još da o njima pišu. Ubezobrazili se ovi sportisti što ponosno nose zastavu BiH i dostojne je predstavljaju. Krampe i lopate se vi ufatite pa dosljedno jedan rudnik predstavljajte, sram da vas bude.
Nakon ovih teških odluka koje je vlada donijela, ljudi će morati malo povisiti sebi platu, naporno su radili, a i gdje će sa parama koje su uzeli od nagrada dotičnim gore, gdje? Čak se dovodi pitanje na dnevni red: "Otkuda nama toliki broj uspješnih sportista?" i prijedlog koji će se usvojiti jednoglasno: "Moramo smanjiti broj istih, odnesoše i ovo malo što imamo od plate!".
Dok ja ovo pišem U18 košarkaška reprezentacija vodi protiv Češke, možda bih je i gledao a ne ovo pisao, da imam gdje.

Sve stvari koje su napisane gore tekstu su izmišljene...a možda i nisu.
Sva vlastita imena napisana malim slovima je slučajnost....a možda i nije.

E moj Bošnjo...

Sat vremena je prošlo otkako sam ušao na blog pa pomno gledam, malo lijevo, malo desno. Morao sam sebi uvesti nove mjere predostrožnosti kada ulazim na ove društvene mreže, blogove, razne stranice, da prvo pogledam na stranu, provjerim da li ima komšiluka pa tek onda lupam gluposti.
Nije to sad da sam željan neke pažnje pa me ima na svakoj društvenoj mreži, već samo pokušavam pobjeći od kamera koje su skrivene u komšijskim očima. A ironija me zadesila neki dan kad sam čekao bus sa svojim prijateljem pa izašao na put, ne bi li mi koji od tih komšija stao sa autom da ne plaćam ionako skupu kartu. Kako je samo čudno, iste te komšije hoće vrat slomiti okrećući glavu na drugu stranu, samo da bi mogli reći kad ih upitam što nisu stali: “Nisam ja tebe vidio, stao bih ja tebi, gdje bih tebe promašio. Ja gledao tamo na pijacu, u onih trgovaca struhle paprike, pa se to čuje do u auto.”
Paprike je mog’o osjetit kako truhnu, a ja što truhnem na suncu i u prašini od onih valova auta što poslije posla idu kući, to nije mogao osjetit, e moj Bošnjo i sebi si težak.
Još malo pa ću morati kao porodica Aćimović zaključati se u kuću, samo nek narod misli da sam na moru, neko egzotično mjesto, dovoljni su mi i Hawai. Samo moram bolje nego Aćimovići isplanirat plan i program ljetovanja, da me video nadzor gore pomenuti ne provali. Moraju ljudi lagati da su otišli na odmor, samo da ne bi bili ismijani od strane komšija. E moj Bošnjo i sebi si težak.

U svijetu uvijek se može čuti kako je neko stigao do uspjeha uz pomoć svoje porodice i svojih prijatelja, samo kod nas od prijatelja i porodice možeš čuti:

• Šta će ti to?
• Ostavi to!
• Nije to za tebe!
• Sjedi tamo i šuti! Ti nećeš nešto!
• De dijete ne jedi govna, uhvati se knjige!
• Jesu li te to tvoji jarani nagovorili. Samo ti njih slušaj, daleko ćeš dogurat’(ironično).
• Mani se ćorava posla!
• Nećeš ti to znat’. Ne možeš ti to, pokvarit ćeš.

Dobrodošlica video nadzoru.

Ubiju i moral i tebe. Nisi otišao niti na jedan trening a već si osuđen na neuspjeh. A kad uspiješ, pu pu pu gluho i ćoravo bilo, da se ne urekne, počaste te izjavama za koji ti treba google translate.

• Sjajno si odigrao utakmicu, bravo. –> (Da Bog dadne da ti zadnja bude.)
• Čestitam ti. –>(Crko da Bog da.)
• I u mene sin tako isto, samo on je u boljem klubu.  –> (Nećeš biti kao on, džaba se trudiš.)

Dođe čovjeku da se malo obuče bolje, da izađe u neki drugi grad, pa se mora malo i zaraditi. Tako ja sebi nabavim jednu mašinu, ne bi li šta zaradio s njom, koju u selu ima još jedan penzioner, dobrostojeći penzioner. Tad sam prvi put spoznao šta je sukob interesa, i to sukob interesa seljaka:
“On je nabavio mašinu kao ja, uze mi moje mušterije, sad ga neću ni pozdravit!”
Zaključak je: Ako neko ima određenu mašinu u selu, ni slučajno ne nabavljaj istu jer to narušava međuljudske i komšijske odnose. E moj Bošnjo sa slovenskom penzijom i sebi si težak.
Pa Bošnjo ispadne seljak što ode komšijama  na more, kupi gajbu piva i popije za sat vremena, a Francuz je gospodin što kupi litar vina pa pije sedam dana. Pa Bošnjo opet ode, stalo mu da komšija ne priča svašta.
Bošnjo mora gledati dva-tri puta reprize indijske, turske, španske i ne znam kojekakve više serije na nacionalnim televizijama, pa imamo više lingvista nego ratara, pa Bošnjo gleda jer nema šta gledati drugo.
Naivan je Bošnjo, a još ga takvi i okružuju, pa nema s kim muku da podijeli, već šuti i trpi i kaže: “Biće bolje”.
Još jednom da pogledam lijevo i desno, pa da i ja objavim ovaj tekst.

Tri savjeta za popis stanovništa Bosne i Hercegovine

Da ja za svaki slučaj prvo ostavim tekst koji je sad već podavno napisan o popisu stanovništva. Njega  možete pročitati ovdje. E sad da pređemo na stvar:
Prvi citat datira još iz perioda 19 vijeka, tačnije 1844. godine, izjavio je pravoslavac.

 

 

Ilija Garašanin - književnik, političar i premijer

 Drugi citat takođe datira takođe iz 19. vijeka, a djelo je katolika, konfuzija velika nastaje.

Na to bi se nadovezao i naš treći član ovog bloga Fra Ivan Franjo Jukić, koji kaže:
                          
Po poznavanju našeg balkanskog mentaliteta, očekujem u skorije vrijeme da se ova trojica proglase izjasne izdajnicima naroda svoga.