19. 02. 2013.

Unspotted


"Ljudska glupost i svemir su beskonačni, za ovo drugo nisam siguran."
Reče jednom jedan pametan čiko koji nije imao ni internet a kamoli facebook. Reče čovjek i ostade živ. Ovako bi se sigurno i danas rugao onima što pokušavaju anonimno da dođu do svoje velike "ljubavi"...


Traži momak, traži djevojka, traži momka, traži djevojku i tako do u nedogled. Čitajući ih i gledajući kako je danas lako pronaći momka odnosno curu dođe mi da se udaram ciglom po glavi, pa kad se cigla slomije da pređem na malj. Nisam još toliko otišao u tačku kao neki, nego uzmem kokice pa čitam kojekakve oglase:

"Trazim jednog kosarkasa, igra u Studentu,visok 181 cm, tezak 66 kg, ubjedljivo jedan od najboljih igraca (za mene) jako lijep i zgodan,samo bi da mu porucim da ga puno volim" 


-Pa djevojko draga da si ijednom bila na utakmici čula bi spikera kako izgovara ime najboljeg igrača. Mada nijedan spiker ne govori visinu i težinu igrača, ali ti to znaš, a ime i prezime ne znaš je li?
I ne znam samo koliko je to teško dignuti guzicu iz fotelje i prići momku i reći mu ovo što pišeš na stranici. Ma da, bolje da drugi prenose poruku kako ga ti voliš, možeš propustiti neku seriju kod kuće ne daj Bože. Idemo dalje...
"Trazi se zgodan crn momak koji radi u RAZVOJNOJ BANCI FEDERACIJE!"
-Koliki papak čovjek treba da bude sa zapošljenjem u Razvojnoj banci Federacije pa da se javi jednoj nehljebarki na fb koja gricka nokte čitajući statuse i komentare kojekakvih uštogljenih i napaćenih balavaca. Ako bude kakav fin bankar, vjerovatno će odma pasti na tvoj oglas i zaljubit će se.

"Crni momak...radi kao security u posti. Bilo šta o njemu? BOMBAAA je"


-Recesija je, nema se para. Znao sam da se baci poneka bomba u Tuzli, ali ovo je već prešlo u ozbiljne terorističke napade. Hoće i oružje preko facebook-a.
" Vidio sam danas lijepu crnu djevojku pred Omegom! Zna li ko, ko je u pitanju i ako može link! Hvala!"

-Vidio sam i ja sivog fiću, zelenkaste boje, povremeno crvene... Mislim da bi bilo lakše pronaći fiću nego tu djevojku.

"traži se neopisiv momak sa slijedećim karakteristikama: visok 170 +/- , smeđa kosa, ima malu crnu torbicu, crnu jaknu (napuhanu),ide autopješke,dodje sam na fax,a onda bude sa svima u društvu...studira ekonomiju,druga godina,simpatičan je."

-Znači integrali su teška stvar, pa i optički kablovi, ali njih sam uspio opisati. Sad sam prosvijetljen i shvatio sam koliko ne znam. Djevojka je uspjela opisati neopisivo. Skidam kapu.

"Trazim momka voza plavu Astru, inace izrazbijanu.Vidjela sam ga ispred Masinskog faxa valjda i studira tamo, prva godina...nosio zute pantole, plavi sal i crn kaput...moze li link profila? :D:D"
-Djevojko ako ikada budeš čitala ovaj tekst, samo da ti kažem. Emerik Gudelj se često ovako oblači, a ne bi me čudilo da su mu izrazbijali auto.

"Momak radi u obezbjedjenju u Merkatoru. Profil ili ime i prezime?"
- E s ovim se već  ne smijem zezati.

Znali smo i ranije da se traže osobe s' "papirima", s' dobrim autom, velikim imanjem.... A je li stvarno mislite da oni čekaju na facebook-u da upoznaju takve kao što ste vi? Nisam baš siguran.
Zamalo da zaboravim i one koji prozivaju sami sebe. Ljudi moji dragi, ako ste baš željni pažnje, pa izađite malo napolje i izdvojite se po nečemu lijepome po čemu će vas ljudi zapamtiti iako nemate pare, dobro auto ili veliko imanje. Zavrijedite tu pažnju mimo svoje ljepote i mimo facebook-a. Pa pročitate li nekada šta napišete? Ne znam koliko vama to izgleda jadno, ali meni izgleda kao PINK-ov tv program. Nemojte samo da se primate na ovaj tekst kao saučešće, shvatite ovo kao savjet. Kao što sam počeo tekst tako ću ga i završiti, citatom.
"Bolje sam piti, nego ne piti nikako. Valjda Šekspir"


Baš me interesuje je li neko pronađen kao velika ljubav na ovaj način ili se i dalje pjeva "Uzalud vam trud svirači".

04. 02. 2013.

Zaljubljenost na prvi, drugi i treći pogled


Mnoge tekstove mi je bilo teško napisati, jer nisu iz mog ličnog iskustva. Ali sada kada to pokušavam promijeniti, spoznao sam da je još teže.
Osjetljiva i nepredvidiva, hladna i okrutna, a topla i vesela. To bi nekako bilo moje objašnjenje zaljubljenosti, i to na prvi, drugi, treći i još ko zna na koji pogled. Na tom polju sam neiskusan. Kad sam se probudio osjećao sam se drugačije nego inače. Odlučio sam ispitati situaciju i pokušati doznati što se dešava sa mnom. Nije lagan posao, ali sam imao trag, usmjerenje koje me je navelo da tragam. Nije to neka bogorodica, ništa mi se nije ukazalo na nebu. Nije ni hodžin zapis. Mogao bih ga svrstati u predskazanje. Radi se o snu. Posle ta tri pogleda došao je i san na red.
 Da ne bude zabune, ova tri pogleda su mnogo duže trajala nego što inače promatram osobe onako mahinalno u prolazu bez posebnog razloga. Vremena se mijenjaju, s njom, svaki pogled je imao svoju smjernicu u potrazi za novim otkrićem. Svaki put se iznova oduševljavao svojim pronalscima. S vremena na vrijeme sam ličio na Nenada Milosavljevića. gledao je nekim drugim očima upravo onako kako ne treba, u njoj je Bosna zaspala, sto izvora a nigdje obala. Na koju god stranu kreneš nećeš naići na kraj, uvijek je ima još malo. Ono malo, nedokučivo. I ne shvatam šta mi se dešava, nedostaje mi riječ koja rješava... Svaki rastanak je tražio nešto više. Na posletku bar još jedan pogled, on će na iskustvo dobiti još neku informaciju. Informaciju koja će iscrtati jednu krivudavu liniju na mom licu u obliku osmijeha i kao takvu liniju zadržati je lijep vremenski period.
Tada ti se javi onaj grozno-savršeni osjećaj kada se pronalaziš u svakom tekstu Ex-Yu muzičke scene. Bio sam malo Nenad, sad je red da budem i Dražen Žerić. Napravljen sam od samoće, znam čudna sam nevolja i zato ne dam da ovaj osjećaj ode. Ti si svjetlo, sve je mrak. S mrakom, kada te nema, dođe i san. Ni snovi nisu više kao što su bili. I još mi niko nije uspio objasniti zašto se te promjene tako naglo dešavaju. Do sada sam navikao na košmare, na neka sjećanja iz djetinjstva, ali gubitak u snu nečega što nemaš je ... Da, upravo tri tačke, neobjašnjiv pojam. Budim se u nadi da je sve bio san. Preznojavam se, ni sam ne znam zbog čega, srce ima neki ludi ritam, glumi Džeja.
Na kraju krajeva osjećam ljubomoru zbog sna. Tjera me da plačem, da se smijem, sve što nije normalno postaje normalno. Previše je to promjena za mene. U svemu tome bi bilo da se malo moj život promijeni. Recimo da ona tuga i razočarenje, koje su mi svakodnevna pojava, postanu sreća i oduševljenje. Hmm dobra nuss pojava.
Kada se samo sjetim tog osmijeha - sve zatreperi u meni. Cijeli svijet se pretvori u jedan slow motion, zamagli sve što je nebitno. U tom trenutku je ionako sve nebitno. Sve oko sebe pretvoriš u jedan veliki tunel, i na njegovom kraju imaš svjetlo.
Ne znam ni sam kako će se sve završiti. Hoću li ikada stići do tog svjetla ili će i to biti samo još jedan san u nizu.