Puzzle

 

Život u zabludi provedoh

Misleći da odijelo pogrešno nosih.

Trebalo je vremena mnoštvo da prođe

Pa da shvatim kako je svako odijelo pravo

Jer sam ga sam krojio

Samo sam ga nosio u pogrešno vrijeme

 

S januarom i minusom velikim ne mrznu samo putevi asfaltirani crni,

Već i uspomene bolne u glavi zatečene, 

kao sjećanje na lijepe dane.

Početkom godine sjetimo se svega što smo trebali počet'

a ostavilo je traga u nama, ostavilo je pečat

 

Ipak su to lijepe uspomene,

Greška bi bilo da se olako odbace,

S obzirom da znam koliko su plaćene.

Plaćene stavljanjem nove bore na lice

I nisam  samo bore skupljao smežurane

Već i kusur onoga što je ostajalo od mene

 

 

Na licu sam dobijao,

na tijelu pak gubio.

Kao stalagmit postao od otopina,

Stijena nastala u crnim dubinama fino oblikovana

Uklapaju se ti dijelovi natopine

Gledao sam ih kako spadaju sa mene

 

Dio po dio, jedan za drugim, ostadoše iza

Na mastilu crnom nastalih od patika.

Za mene će uvijek ostati mistika

Šta je bilo sa njima

I da li se neko usrećio dijelovima.

Patike čudnom soju pripadaju

I dalje naprijed koračaju.

Ostavljajući svijet zablude

 Sretosmo se slučajno kao u nekom lošem filmu gdje se svi zaljubljeni sreću na ulici među hiljadu nezainteresovanih i mrzovoljnih lica koja žure za svojim obavezama. Samo smo nas dvoje imali vremena, svo vrijeme svijeta, da zastanemo i pogledamo jedno drugo u oči i da naposletku izmamimo dva osmijeha koja se izdvajaju od svih ostalih osmijeha.

Došao sam u taj grad, tražeći nešto sasvim drugo, ni slutio nisam da ću naći zatečeni pogled koji je čak zatekao i mene. Tog dana ni vrelo sunce ljeta nije pomoglo da se ne zaledim na mjestu. Izgubio sam kompas, nisam znao gdje se nalazim ni gdje sam krenuo. Ono u što sam bio siguran jeste da se nalazim na pravom mjestu u momentu za koji sam želio da traje što duže. Prišao sam spontatno, ni sam nisam znao šta da kažem, ali su me pogled i osmijeh sami privlačili. Imala je nevidljivu udicu svezanu na laks koji je vješto povlačila, ma koliko sam se opirao i trzao bio sam sve bliži njoj. A ja, naivna riba, olako sam se upecao na njen mamac, a i ko ne bi. Ne krivim sebe, možda ponekad samo nju što je išla korak ispred svega pa i tad.

- Oprosti, trebale bi mi neke upute, da li bi mogla da mi pomogneš?

- Pokušat ću ti pomoći, ali sam i ja stigla iz provincije i slabo se snalazim.

Shvatio sam tada da se ipak ne nalazim u nekom lošem šabloniziranom  filmu već sam zapeo u Balaševićevu pjesmu o provincijalki. I ona, kao i ja, je strpala u kofer snove i ambicije u potrazi za nečim većim. Morao sam progovoriti ponovo, tišina je postajala sve glasnija i neugodnija.

- Reci šta treba? Preduhitri me tim umiljatim glasom, prije nego li sam išta izustio. Trgoh se kao iz sna.

- Da li bi mogla da mi pokažeš put do tvoga srca?

U tom trenutku ni sam ne znam da li sam više želio da mi odgovori ili da ne odgovori na pitanje koje sam postavio. Na njenom licu bez šminke iznenada se pojavi prirodno rumenilo koje joj je davalo poseban sjaj. 

- Žao mi je, ne mogu ti pomoći, moram da idem. Osmijehnula se još jednom i krenula da se provlači kroz onu masu ljudi koji su, izgleda, jedini znali gdje idu, osim nas dvoje. Okrenula se još jednom da vidi da li je pratim. A ja, ja sam je pratio. Ispratio sam je pogledom kao što domaćin isprati one goste koji zaborave da imaju svoju kuću pa čeka na vratima da se uvjeri da su baš otišli. Nažalost, otišla je.

Razočarenje nije dugo trajalo. Narednog dana sam shvatio da su zvijezde na nebu imale neku drugu namjeru i da su nas spojile. Bili smo bliže jedno drugome nego što sam mogao i zamisliti. Shvativši to, bio sam prikovan za svoje radno mjesto, a noge nisu smjele više da joj priđu. Vidjela je i ona to, još je jednom bila korak ispred. Ovaj put je napravila i iskorak, sačekala da ne bude više ljudi u blizini i prišla. Nagnula se bliže kao da skriva nešto i samo prošaputala tiho:

- Oprosti za odlazak, nisam znala šta da uradim drugo.

Okrenula se i još jednom nestala. Sada sam znao da neće daleko. Oprostio sam joj za odlazak, jer ni ja ne znam kako bih postupio. Nedugo zatim je stigla poruka da odemo na piće poslije radnog vremena. Probudila je vječnog dječaka koji je počeo da skakuće u meni i da pravi nemir. Činila je sve ono što je tom dječaku bilo potrebno. Nasmijavala ga, ohrabrivala, davala mu pažnju...jednostavno ga činila sretnim.

Najljepši prizori mora i obale bili su u suton, a ona je bila ta koja ih je činila još ljepšim. Spektar boja je bio veličanstven, sa njom je taj spektar bio proširen za još jedno veličanstvo. Davala je svakoj situaciji ono što joj je falilo i upotpunjavala je. Tada smo šutili, oboje, a i kad bismo šutjeli imali smo o čemu da šutimo.

Sve je ličilo na san iz kojeg ne želiš da se probudiš, ali te trgne kad se najmanje nadaš. Probudila je i trgnula mene spoznaja da ipak njen zaljubljeni pogled čini neko drugi. Bio je tek jedan od onih sa obavezama i mrzovoljnim licem, ali je bio neko ko je imao nju. Valjda je to bilo dovoljno, za njega, ne za nju. Poželio sam da se vratim na tren u san, da ne gledam stvarnost ipak, bila je toliko prisutna da je rovila tlo nad kojim stojim. Postojiš a nestaješ, u svakoj sekundi sve više toneš. Pobjeći ne možeš, vezan sam za njenu udicu da  gledam njenu sreću sa nekim drugim.

- Oprosti što ti nisam rekla za njega, bilo mi je previše lijepo da ti priznam stvarno stanje. Posljedne su to bile riječi koje sam čuo. Posljednje su to riječi koje sam želio da čujem. 

Tražio sam poslije njen pogled koji sam poznavao. Uzalud sam pokušavao, pronaći ga nisam mogao. Shvatio sam da je u svakoj situaciji upotpunjavala sebe i tražila ono što njoj fali, smijeh, ohrabrivanje, pažnju. Trebao joj je neko dovoljno razigran da uživa u momentu, a kad se zanese, neko dovoljno čvrst da može da se osloni i smiri. Eto zato je bila korak ispred, koji nisam nikad upratio.

Tražio sam je u nekim drugim pogledima, nekim drugim dugim razgovorima na obali, nisam uspio. Samo sa njom sam mogao šuteći razgovarati, samo sa njom sam mogao zatvoriti oči i vidjeti nešto i lijepo. 

I tako, postoje u nama neke nepregledive dubine koje niko ne može doseći. Postoje u nama neke stvari neprevedive u riječi koje niko neće razumjeti...

Baš nešto kontam...

Živimo u tom nekom apsurdistanu gdje je ponašanje ustaljeno i šablonizirano, gdje nema nekih većih svakodnevnih odstupanja i na to se navikneš i živiš sa tim. Iznenadiš se ako je drugačije. 

Kad odemo kod automehaničara ili nam dođe neki majstor, prvo pitanje koje nam postavi je "Ko ti je ovo radio?" sa dozom razočarenja u očima koje govore kako bi to on mnogo bolje uradio. To ti je ona floskula kojom najlakše započinju konverzaciju pa se i ne trudiš da daš konkretan odgovor već učinjeno opravdavaš nedostatkom novčanih sredstava u datom trenutku radova. 

Baš nešto kontam odeš kod doktora na operaciju, operaciju koju si već jednom imao, i taman kad te otvori skalpelom počne te buditi od one anestezije i pita "Ko ti je ovo radio?"

Sjećam se, prije par godina, vreli ljetni dani i vađenje dokumenata u pošti i dugi redovi. Logično, svi vade dokumenta u ljeto, niko nije otišao izvaditi pasoš u januaru. A i što bi, ako nije nigdje putovao za Novu Godinu, gdje će i u januaru. Svakako je potrošio sve pare za praznik pa sjedi tu gdje jesi do ljeta. Helem, preznojavamo se čekajući u tom redu i uvijek se nađe jedan koji će zaobići čitav red da dođe do šaltera i "Samo nešto pita" pa pri tome i završi sve što mu treba kad je već na šalteru. Nećete vjerovati, samo je pitao i vratio se nazad da čeka u redu. Meni ga toliko bilo žao, da sam ga htio pustiti ispred sebe kako je neiskusno postupio.

Baš nešto kontam, taj dan su svi sve završili na šalteru a da im nije zafalio niti jedan papir. Kažu ljudi, a ljudima je vjerovati, da šalteruše žive dosta duže od ostalih smrtnika jer kad smrt dođe po njih obavezno mu zafali neki papir.

I ove današnje djevojke iste kao Špirić po opisu Mektića. Jel' ih nema tri dana na društvenim mrežama to se zaljubilo, potrbušilo i smišlja kako će još više svezati momka. Baš nešto kontam, ako je nema sedmicama na društvenim mrežama, ta je već osmislila i dizajnirala vjenčanicu. Ostalo joj još nešto malo da je skroji i sašije. 

U međuvremenu ako se ipak odluči da raskine sa momkom potrudi se da ostane dostojanstvena i sastavi prikladan tekst u kojem napiše da je momak predobar za nju i da nije do njega već do nje. Isto kao kod portala. Ako je kod jednog portala članak prošao dobro, ostali će samo kopirati i proslijediti, tako i djevojke. Baš nešto kontam, momci su toliko dobri da nakon šeste iste poruke shvate da nije se još rodila ona dobra.

Veoma često kada pozivamo nekoga na piće dobijemo odgovor "Aj javit ću ti". Baš nešto kontam da im je nestalo kredita i interneta, evo ima i godina. 

Stariji ljudi kada učine neku nepravilnost i kada im ukažeš na to, jednostavno ti saspu u lice "Ja sam se borio za ovo". Baš nešto kontam, da nam se bogdom ni djedovi nisu borili onomad protiv švaba, sad bi u ličnoj pisalo Hans sa prebivalištem u Stražbenica dorf.

Nije to sve toliko ni strašno, imamo mi uvijek nekoga ko je zabrinut za nas. Baš nešto kontam, u nas visoki predstavnik je izjavio zabrinutost više puta nego mati kad se ne vratimo na vrijeme kući.

Inzko izražava zabrinutost

Vrijedi pročitati!

Jedan naučnik iz Seula tvrdi da postoji narod na Balkanu koji se graniči sa svojom glupošću, ili je pak rekao da su ograničeni, uglavnom šta god je rekao nije pogriješio.

Shvatam ja da mi na Balkanu čim imamo viška vremena na pamet nam padaju razne gluposti, razne gluposti koje će nasmijati narod, ali da im pada na pamet da povjeruju u svaku objavu na internetu od kojekakvih infuensera, to teško shvatam.

Do juče starlete i besposleni, danas poznati i uticajni influenseri dobiše veliki prostor za iznošenje svojih mišljenja( koja su tačna koliko i ova moja tvrdnja da se naučnik iz Seula bavi narodom na Balkanu). Nisu krivi oni što dobiše taj prostor za iznošenje svojih mišljenja, već publika koja se broji na nekoliko stotina hiljada. Svaki par prirodnih ili napumpanih sisa od D korpe grudnjaka pa na više, svako dupe utegnuto u tajice drži govore o 5G mreži, korona virusu i ekonomskoj situaciji u svijetu. Pričaju vam o hemiji i njenoj štetnosti, a zadnje što je pročitala o hemiji je sastav omekšivača dok je sjedila na wc šolji, i ne bi ni to pročitala da nije zaboravila ponijeti mobitel. Priča vam o radioaktivnom zračenju, a hemiju ne bi položila u srednjoj da joj nije bilo zračenja dekoltea ispred profesora. 

Postoji jedna priča o Muji rudaru koji je išao u večernju školu da bi dobio neki lakši posao u rudniku jer je bio pred penziju. Pita komisija Muju: Kako nastaje ugalj?
- Eee, ne miješa se Mujo u Božije!

Mujo je znao da rovi ugalj i nije se miješao u druge stvari, tako bih volio da se ovi influenseri ugledaju na Muju.

Jasno je meni da se narod neće ugledati na Muju, jer sam se kao mali smijao što narod skuplja pare da Esmeralda progleda dok je ova šmrkala kokain, što je Torabi u Zetri prodao više "ljekovite" vode u flašama nego što je dom u Nedžarićima potroši u junu kad se studenti preznojavaju od ispita. Kao mali sam se smijao tome, a sad mi se plače dok sjedim ispod repetetitora i izbacuje mi error na 3G mreži, a čitam ta mišljenja naših znanstvenika o 5G mreži.

U vrijeme policijskog sata postavili repetitor za 5G mrežu u BiH
Zbog postavljanja u mraku malo je kriv

A što se tiče naslova teksta, ovaj naučnik iz Seula mi je takođe rekao da će tekst biti čitaniji ako  stavim da vrijedi pročitati, mnogo je uticajnije. On valjda bolje zna, poznaje narod na Balkanu

Izolacijski trening

Suočeni ste sa problemima izolacije i uskraćena vam je teretana, Tolstojevski je osmislio trening za vas.

Jutarnji trening počinjemo u 12h, kad ustanete, sa zapaljenom cigarom. Prije nego li zapalite cigaru poželjno je da pri ruci imate nešto gazirano, tipa kole, da popravite šećer u krvi jer ste se sinoć olešili uz izolacijske lajvove na facebook-u kojekakvih bendova ili solo umjetnika. U ovo doba kad neko otpjeva i recept za sataraš vuče te da popiješ, valjda zato što nemaš šta drugo raditi jer si odgledao sve filmove, knjigu više ne možeš podići iz biblioteke, a ako pogledaš Šerbedžiju što recituje "Ne daj se Ines" na pomolu je i suicid. Zato je logičnije da ćete piti i jesti nezdravu hranu, jer šta ima da treniraš ako se zdravo hraniš. Nisi Đoković pa da budeš vegetarijanac i da se spremaš za Wimbledon. Te vježbe ćemo ostaviti za juni mjesec. 

Zapaljena cigara će nam pomoći da odradimo prvi set vježbi. Dok ste još uvijek u krevetu, nakon popijene čaše kole, sa cigarom u ustima radimo dvije serije trbušnjaka. Olakšica pri radu ove vježbe jeste da prvi dim cigare potencira kašalj koji pomaže motoričkim pokretima gornjeg dijela tijela i time započinju naši trbušnjaci. Da vježba bude potpuno pravilna u doba korone, naizmjenično kašljite u lijevi pa u desni lakat. Ovu vježbu ćete raditi u dvije serije sa po pet ponavljanja, jer nakon trećeg dima i prestaje kašalj, a i dotuži vam više raditi trbušnjake generalno.

Tokom dana bitno je da razradite plan za večernji trenig. Na planskoj listi je preporučljivo da se nađe neki roštilj i minimum gajba piva koja će potencirati večernji trenig. Nakon desetog piva počinje da vas obara, ali se morate držati. Najbitnije je da ne odustajete. Veliki uspjesi zahtijevaju i velike napore. Sjetite se da nekada kada ste htjeli da popijete niste mogli. Sada vam izolacija omugaćava da to učinite i nastavite mnogo jače. Istina je da ako vas deseta piva obara, nećete izdržati još dugo. Roštilj će početi da se budi duboko u vama. 

Tada na scenu stupa druga vježba, poznata kao povrat novca, stručnjaci to nazivaju čučnjevima, a normalan čovjek bi rekao da povraćate. Ako ste se iole napili, ovu vježbu ćete raditi u tri serije sa tri ponavljanja. Veoma je bitno da vam niko ne pomaže i ne drži čelo, jer će vježbe čučnjeva biti nepravilne. Bitno je i to da prilikom rada ove vježbe ne koristite ruke, kada niste čitav dan ništa grlili ne morate ni sada grilitišolju ili stub od ograde. 

Nakon što odradite ovaj trening, spavat ćete kao zaklani. Ukućani će se moliti za vas da se sutra probudite. Probudit ćete se jači, bolji i sa željom da nastavite vježbati u istom ritmu, to vam garantujem, ne pitajte me kako znam! Ove vježbe tokom izolacije možete raditi u zavisnosti od količine zaliha alkohola i mesa. U prilog vam ostavljam i motivacijski video:

Ja čvrsto vjerujem u vas, i znam da ćete da nastavite i poslije pete nedjelje.

Virus zarada

Sedmi dan već ležim u kući

 Stvarno mislim da ću pući.

 Da li će se ovo ikad riješiti,

 Da li ćemo se posle svega smiješiti?

 U glavi vlada veliki nemir

 Za sve nam se sveti svemir.

 Ponašali smo se jako drsko

 Podići s puta smeće, bilo nam je mrsko.

 Slika na ulicama je strašna

 Ljudi u redu stoje za vreću brašna.

 Tebi je ova situacija bajna

 Podsjetila te vremena ratna.

 Osjetio si zaradu brzu

 Na brašnu, sapunu i tariguzu.

 Možete da budete poput direktora Ante

 Poslije ćete svi zajedno da slinavite.

 Na glas svi zajedno da zapjevate:

 Čudna jada od Mostara grada

 Umisto sprida uša nam sazada.

 Ti svakako dobro očekuješ

 Samo se za guz počešeš.

 Situaciju ozbiljno ne shvataš

 Sa njom se samo sprdaš.

 Od kuma ćeš da tražiš lijeka

 Da izvuče nešto iz svog šteka.

 U tome ti neće pomaći ni rodbina,

 Štelu i mito ne prepoznaje korona.

Žensko - muška logika

Nije nikakva kvantna fizika to što je neko sam, i muškarci i žene. Postoji samo jedan malo izraženiji problem zašto žene ostanu bez veze. Znate, žene vole da analiziraju, ispituju, razgovaraju pa ako im se dopadneš, ostave te u friend zoni. 

Ta razlika između muškaraca i žena je kao kad uđeš u kružni tok. Muškarci odmah znaju na koji će izlaz, a ako i pogriješe, brzo to skontaju i eto ih nazad. Žene će kružiti čitav dan u kružnom i opet će pogriješiti izlaz jer im je neko drugi odvukao pažnju ili se pak šminkaju pa nemaju kad da obraćaju pažnju i na izlaze. Vjerovatno zato nikada nismo svjedočili da su 4 žene otele avion. Dok se dogovore, srede, našminkaju, razrade sve moguće ishode, avion je već i sletio na destinaciju.

Nije ovo nikakva uvreda, znate da ste mi drage, ovo je više kao neki savjet od muškarca. Morate da zaustavite to kruženje i pričanje priča u krug kako se nikad ne bi došlo do srži. Svakom muškarcu, koji sluša vaše priče, već se sviđate. Ko bi još sjedio kraj vas i slušao jadikovanje satima ako mu se ne sviđate. Njah, to vama nije interesantno. Fin je on vama i sviđa vam se, puno vam se sviđa ali "ne na taj način".

Volim te
- Hvala

To je isto kao kad odem na intervju za posao. Gospodine Kurtiću, vaša biografija je super, imate iskustvo, imate znanje, komunikativna i odgovorna ste osoba, savršena za ovaj posao.... Ali ne možemo vas primiti ovaj put. Ipak ćemo izabrati nekoga bez iskustva koga ćemo učiti sve ispočetka kako nama odgovara, neko ko je neodgovoran prema svojim obavezama. Vašu biografiju ćemo ostaviti za primjera ostalim kandidatima kakvu osobu tražimo. Nije da ćemo vas ikada primiti, ali vjerovatno ćemo vas nazvati da se posavjetujemo šta uraditi kada primimo nekoga neodgovornog i kome nije stalo do tog posla. 

Hej, pa ne zovi me. Zamonašio bih se da sam htio slušati tuđe greške i ispovijesti.

Griješe tu i muškarci. Ne kaže baš svaki što želi od djevojke, a ni djevojke nisu sposobne da čitaju misli. S toga, ako ne želite da upadnete u friend zonu, recite to. Iskrenost je najjeftinija dragocjenost danas. Postavite to na sledeći način: žao mi je, ne prihvatam više prijave za prijateljstva. Popunjeni smo, ali ukoliko neko iznevjeri razmotrit ćemo vašu prijavu. Ok je i poslati čestitku za praznik, ali tu nam je granica. Ima se i previše prijatelja, a malo onih iskrenih. Imaju roditelji, brat i neka rodbina što zove kad im nešto treba i to je to. 

Nije toliko ni loše biti sam...hej pa već si u samoizolaciju usljed tih nekih virusa. U većini slučajeva bolje se izolovati od ljudi nego li od virusa. Ako već pokušavate da pronađete onu pravu u tim početcima, postavite se u ovakvu poziciju: sviđa mi se toliko da bih mogao od sada pa do kraja svog života, kada se vratim sa posla mrtav umoran, sjesti ispred nje i slušati tračeve cijelog komšiluka (a znate da tu nema ni početka ni kraja)! Morate slušati, jer ćete ostati vi krivi ako ne slušate i ne zapamtite sve što vam je rekla. Izabrali ste je, to je ta empatija, i morate slušati jer ne postoji drugo rješenje...ok, postoji, samo je malo kažnjivo u svim zakonima.

Djevojke, znamo da ste pametnije i da pamtite više detalja, ali to nas muškarce ne zanima. Mi smo jednosmjerni suženi tuneli. Samo krucijalne informacije prolaze kroz tunel i idu pravo, ostalo ostaje iza nas. S toga nemojte okolišati kao da igrate partiju šaha. Ne pomjerajte 6 figura odjednom i ne računajte 16 poteza unaprijed. Krenite sa pijunom naprijed i završite sa njim, muškarac će vas pratiti.

Ludica

Često mi govore da moram da se borim

Kako bih uspio svoje snove da ostvarim.

Pokušavao sam, ali uzalud je tražim

Uspio sam samo sebe da povrijedim.

Možda je do nje, a možda i do mene

Neke želje ostanu neostvarene.

Pokušavao sam da upecam ludicu

Ali sam izvlačio praznu udicu.

Ostajemo slomljenih krila

Zbog nekih nedosanjanih idila.

Imala je ludica druge planove

Da voli nekoga ko će ostvariti njene snove.

Mislila je da je neka ptica, kao sivi soko,

Pa da se vine i da leti visoko

A ja veća budala pokušavao da je dohvatim

Na kraju svaki put podletim.

Shvatila je kasno da je sve kratkog daha

Da materijalna bogastva nestanu poput praha.

Za nju je to bio strašan košmar

Kao da joj je neko podmetnuo požar.

Gledam je sada, neprepoznatljiva lica

Nisam znao da je soko ptica padalica.

Šeta gradom slomljenih krila

Ne izgleda mi više tako mila.

Možda ipak postane romantična duša

Svako treba to bogastvo da iskuša.

Ljubav da joj stvara divne momente

I da shvati da od nje nema bolje valute.

Soba za bijeg

Znam da kriješ tugu u zidovima svoje sobe

 I znam da tražiš lijep način od tebe da odem

 Tuđe greške kada brojiš,

 One koje ne možeš da prebrodiš, 

Da te ne čuju, tiho to radiš, 

Al' džaba, ožiljak na usnama osjetiš. 

 Uspjeli su samopouzdanje da ti poljuljaju 

Komplimente koje dobiješ sumnju ti izazivaju. 

Stani na noge, zategni umorno lice

Iz pepela se podigni poput Fenix ptice

Dok sebi i drugima ne oprostiš 

Ljubav novu ne možeš da primiš. 

 Kapi koje niz lice se tvoje slivaju 

Mnoga mi pitanja postavljaju 

Mislim se, da li se samo znojiš 

Ili opet za nekim suze roniš? 

Dim cigarete pomoći ti neće

A alkohol samo trenutno bol ublažit će.

 Ne moraš toliko da se trudiš, 

Mene ne možeš da povrijediš. 

I zato bježim, jer ne težim 

Tebe na loš način da obilježim. 

Uz mene si svoju bol mogla da prebrodiš 

Nikada to nisi htjela da shvatiš. 

Svoju knjigu jednom ćeš završiti 

Uspjet ćeš zadnju stranicu ispisati, 

 Naposletku ćeš je zatvoriti 

 I nikada je više otvoriti. 

Nadam se da ćeš svoju bol time izbrisati 

Kako bi nekom drugom mogla ljubav pružiti.

Neću da se budim!

Kao sinoć, i noćas te nema

tebe drugi sneva

 Ja te gledam samo na slikama

 I vrtim te u uspomenama

 Odavno već suza nema,

Knedla u grlu stoji,

Krik samo još srce ispušta

Zašto se ono za tebe bori?

Gledam ovo more

 I ono me vuče dole

Kao brod ranjen

Lagano na dno tonem

Mahnito šetam rivom

U potrazi za tvojim mirisom

Besumučno te tražim na plažama

Da se još jednom raspravljamo o ražama

Neka te drugi mazi

Bolje te on sada pazi

Kad već ja nisam znao

Da čuvam ono što sam imao

I sada kada zaspim

Ja opet samo tebe snim

Neću lahko da se probudim

Da te opet ne izgubim.