Život u zabludi
provedoh
Misleći da odijelo
pogrešno nosih.
Trebalo je vremena
mnoštvo da prođe
Pa da shvatim kako je
svako odijelo pravo
Jer sam ga sam krojio
Samo sam ga nosio u
pogrešno vrijeme
S januarom i minusom
velikim ne mrznu samo putevi asfaltirani crni,
Već i uspomene bolne u glavi zatečene,
kao sjećanje na lijepe dane.
Početkom godine
sjetimo se svega što smo trebali počet'
a ostavilo je traga u
nama, ostavilo je pečat
Ipak su to lijepe
uspomene,
Greška bi bilo da se
olako odbace,
S obzirom da znam
koliko su plaćene.
Plaćene stavljanjem
nove bore na lice
I nisam samo bore skupljao smežurane
Već i kusur onoga što
je ostajalo od mene
Na licu sam dobijao,
na tijelu pak gubio.
Kao stalagmit postao
od otopina,
Stijena nastala u
crnim dubinama fino oblikovana
Uklapaju se ti
dijelovi natopine
Gledao sam ih kako
spadaju sa mene
Dio po dio, jedan za
drugim, ostadoše iza
Na mastilu crnom
nastalih od patika.
Za mene će uvijek
ostati mistika
Šta je bilo sa njima
I da li se neko
usrećio dijelovima.
Patike čudnom soju
pripadaju
I dalje naprijed koračaju.
