Kako da ostvarim svoje ideje?

Listam naslovnicu facebook-a i vidim kako mladi ljudi ove države u kojoj živimo najavljuju jedan jedinstveni događaj, događaj koji se zove "Noć ideja". Taj događaj i jeste jedinstven i poseban, ali i beskoristan. Izvinite mladi (tu spadam i ja) ako je ova izjava malo deprimirajuća ili pesimisitična, ali je realna i u skladu sa državom u kojoj živimo. Takvo smo podneblje da uvijek imamo ideja, ali malo podrške. Uvijek imamo rješenja, ali malo mogućnosti. Uvijek imamo pametnih i talentovanih mladih osoba koje žele otići vani na usavršavanje gdje će ostvariti svoje ideje, jer ovdje slabo ko čuje njihove ideje.

Mnogi smo se aktivirali, makar zapitali, kada je tamnoputi mladić dao izjavu i objašnjenje da je groblje najbogatije mjesto jer se tu nalazi mnoštvo neostvarenih snova, mnoštvo ideja, izuma. Te sve ideje, izumi, snovi, svi su ostali zakopani sa njihovim nosiocima, a mi, mi smo još uvijek živi, naše ideje, naši snovi. Pitanje koje ja sam sebi namećem pa i vama poslije te izjave kako da ja te snove ostvarim, kako da te ideje sprovedem u djelo? 

Možda i važnije pitanje od svih ostalih, kako u državi gdje se za pravdu bore korumpirane osobe, gdje se za autorska prava bore kradljivci autorskih prava, gdje si sa bilo kojom normalnom idejom nenormalan. Kako u takvoj državi realizovati svoju ideju, a da je pri tome neko ne prisvoji? Kako realizovati snove, a da ih neko prije toga ne pogazi? Kako, na kraju krajeva, imati svoje JA, a da te već nisu proglasili ludim jer si drugačiji?

I ovaj događaj je samo primjer kako se kradu nečije ideje. Dok se mladi budu natjecali za neku "beznačajnu" nagradu, stariji ili bezidejni će znalački da iskoriste te ideje u svoje svrhe. Mišljenja sam da na ovim prostorima imamo dvije vrste ljudi: Ljudi koji imaju ideja ali nemaju sredstava da ih ostvare i druga vrsta su ljudi koji nemaju ideje ali imaju sredstva da ih ostvare. U normalno uređenoj državi, jedni drugi bi potpomagali da se te ideje ostvare jer su korisne za širu masu ljudi. Međutim, živimo u takvom sistemu gdje će se neko iskoristiti tuđom idejom i staviti svoje ime na tu ideju, a onom ko je osmislio ideju ide već pomenuta nagrada. 

Kada budemo imali uređene sisteme pravosuđa, sistem zaštite autorskih prava, sisteme različitosti, tek tada nam groblja neće biti najbogatija mjesta, jer se i mladi neće plašiti iznijeti svoje ideje, snove, izume i neće ih davati za beznačajne nagrade.

Ja bih volio da prisustvujem ovom događaju i da vidim sve te dobre ideje koje se neće u ovoj državi sprovesti uz pomoć te iste države i vlasti. Svi bi mi da pomognemo svojoj državi, svom entitetu, svom kantonu i svojoj opštini, ali oni neće pomoći nama. Zašto se davati nekome ko ti neće uzvratiti, ma ne uzvratiti, ni pogurati te?

Dino Merlin otkazao koncert

Dino Merlin kao veliki ljubitelj fudbala i veliki patriota odlučio je da otkaže svoj koncert koji je zakazan 26.07.2015. godine na stadionu Koševo. Razlog otkazivanja koncerta jeste fudbalski meč koji treba Željezničar da odigra dva ranije na istom tom stadionu. Dino Merlin ističe kako mu novac nije bitan i da će u ime nogometa odgoditi bilo koji koncert iako je veliki navijač Sarajeva. To je sve u interesu države, a on kao veliki patriota koji bi radije drugima nego sebi, odlučio se na ovakav potez.

Njegova publika nije naišla na razumijevanje povodom odgađanja ovog koncerta jer kako kažu ne žele da posle 4 godine opet pravi oproštajni koncert. Jedan poštivaoc Merlinove muzike je u suzama prokomentarisao otkazivanje koncerta i ističe kako će 25. jula na sto poredate sve stvari koje bi Dino mogao izvući iz sakoa i pričati po pola sata o njima. Kaže kako će prva od njih biti češalj, neizostavan element Merlinovog monologa na koncertu. 

Uprava gradskog stadiona Koševo odlučila je da oda priznanje ovom umjetniku te će u njegovu čast prije početka utakmice poletjeti ptica bijela.

Kada su upitali Merlina zašto se odlučio na ovakav potez on im je odgovorio kako ga vezuju velike uspomene na nogomet i stadion Koševo i da nije namjeravao da mu ovo bude posljednji oproštajni koncert, biće bar još 2-3. O ljubavi prema nogometu dovoljno pokazuje i ova fotografija koja je nastala na stadionu gdje se trebao održati koncert.

Njih trojica su u tim juniorskim danima pokazivali veliki talenat, ali ih roditelji nisu dovoljno gurali pa se tako i nisu izborili za prvi tim. Sportska građa je glavna odlika svestranog umjetnika Merlina. Priča se da su baš ova trojica umjetnika već tada predstavili tika-taku, ali to nije došlo do odobravanja njihovog trenera pa su otjerani. Johan Krojf i Pep Gvardiola su to kasnije prepisali na svoje ime, svu slavu i zasluge za taj način igre. Kasnije će se ispostaviti da to nije prvi put da se prepisuje od Dine Merlina. Naime veliku slavu prepisivanjem njegove muzike stekli su Majkl Džekson, Manu Čao, Ibrahim Tatlies, Londonbit...

Vajta dodaje kako se od njih trojice malo bolje odbijala lopta nego li danas od Ćavija, Inieste i Mesija. Merlin je na kraju dodao kako bi se sada na Koševu pet puta opraštao od nogometa, a ne od muzike da ga u tim juniorskim danima nije otjerao trener.

Više na: drarslanagic.blogspot.com
Tekst je satiričnog karaktera.

Luka bez broda

Nemam niti jedan dokaz da sam tvoj neko. Rijetko smo putovali, još rjeđe smo se slikali... Ne znam ustvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ, kao vazduh živom biću, kao voda ribama, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svijetu. A nemam niti jedan dokaz da sam tvoj neko. Tačnije, kada malo bolje razmislim, bio sam tvoj dripac ili žgoljo kako si ti imala običaj da kažeš. Onaj jednostavni ofucani dripac koji je mislio na tebe i kada su kazaljke na satu bile potpuno raštrkane. Malo je bilo 24 sata u danu, malo je bilo 7 dana u sedmici da se misli na tebe.

Ti si imala dušu čeličnu veliku kao Titanik koja je plovila kopnom i nije bilo fizičke prepreke, i nema je, pred kojom bi zastala, koju ne bi pregazila. Najveća i najteža prepreka bila ti je emocija. Sa njom nisi mogla da se nosiš, pred njom si zastajala. Te vrste prepreka na koje si nalijetala u životu učinile su da svoj brod moraš krpiti i nisi mogla sebi dopustiti da ti dripac napravi još jednu takvu od koje se ne bi više oporovila. Plovio sam sa tobom kao čamac za spašavanje koji visi sa strane tog velikog broda i tu sam bio samo u slučaju ako nešto krene po zlu, u slučaju nužde. Znala si da je to oslonac na koji se uvijek možeš oslonuti, ali za njega nisi toliko marila, ipak si ti imala čelik oko sebe. S tobom sam bio dječak, veseo i nasmijan. Jednim pogledom mamila si osmijeh na mom licu. Pravila si tu krivu liniju koja život znači. Nisi znala ili nisi htjela da znaš, da ispod tog osmijeha, u dubini duše tog dječaka postoji odrastao muškarac, kapetan. Kapetan koji je mogao čvrsto stajati za kormilom tog Titanika. Kapetan nije ni štakor, ni žena, ni dijete da napusti brod koji tone. Tebi je bilo lakše da u luci ljubavi ostaviš kapetana nego li da nastaviš da ploviš sa njim.

Da znaš da mi je stalo, ali se uporno ponašam kao da nije. Gradim zid oko sebe do kojeg ne može doći, ali ima jedna caka: Priđi mi, reci riječ i taj će se zid pokazati kaojedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe do nečeg pred čim pada. U suzi koju skrivaš pognute glave trista se čuda vide. Podignu tu lijepu glavu i pogledaj me bar. "Ja znam da je tvoja sreća samo tvoja stvar, ali zato tvoja tuga...to na moj račun ide". Čovjek se uči dok je živ. Tako sam i ja učio kako voljeti i ploviti morem nebeskim i ne, nisam se štedio. Jedno nisam učio, a to je tuga. Tu sam pao. Ko zna, možda ponovo uploviš u onu istu luku gdje si me i ostavila jer ti, eto, fali mornar za kormilom. Ako ništa, bar ćemo uvijek biti pod istim nebom, kao i večeras, kao i uvijek.

Provest ću život u luci, ako treba, moleći da me nisi preboljela, kao ni ja tebe.

I ako nekada udariš u ledeni brijeg, nešto što je jače od čelika, pred kojim ćeš puknuti znaj da uvijek postoji čamac koji visi sa strane tvoga broda.

Fašizam smrdi

Temeljni aspekti kulture življenja su: 

• Odnos prema prirodi
• Odnos prema sebi samom i 
• Odnos prema drugim ljudima

Vrijeme koje živimo obojeno je šundom, kičem, raznim reality emisijama. Izgleda da je ljudima današnjice sve interesantnije od društvenih problema i građenja sopstvene ličnosti. Fascinantno je kako je naše društvo uspjelo da degradaciju ukusa pretvori u svoj maksimum i najcjenjenije obilježje.

Kultura življenja (ili kultura ljudskog života) je sklad ličnog, porodičnog i javnog čovjekovog međuodnosa. Ona znači moguću sreću i zadavoljstvo u bljesku ljudskog trajanja na planeti Zemlji. To je strpljivost, trpeljivost, milosrđe,  uviđajnost,  poštenje,  razumnost,  hrabrost, dosljednost, upornost u dobroti, pravednost, zahvalnost, istinoljubivost, ljubav za sva stvorenja i prirodu, prije svega za svoje najbliže. Ona se ne dobiva niti rođenjem niti na dar. Za nju se čovjek mora boriti, mora je mukotrpno graditi i njegovati i pri tome stalno se educirati i pamtiti da se dobro uvijek vraća dobrim. To je kultura življenja, a sve drugo je njen antipod.

Po svemu  nabrojanom Banoviće možemo strpati ispod bilo kakvog temelja, pogotov ovih temelja kulture življenja. U aprilu mjesecu, Zelena budućnost - Banovići organizovala je akciju čišćenja šetališta Vidikovac što je naišlo na odobravanje većine stanovništva Banovića u virtualnom svijetu. Stvarnost je izgledala malo drugačije. Tek su se članovi ove organizacije i savjesni profesori sa svojim učenicima uključili u ovu akciju. Pozitivna stvar je to da je projekat realizovan u domenu smeća, ali onaj bitniji domen nije riješen. Riječ o domenu ljudske nekulture i nepoštivanju prema sebi i drugim ljudima. Pali smo na sva tri temeljna aspekta kulture življenja k'o student na junskom roku iz matematike 2.

Akcija čišćenja 17.04.2015. godine

Nije bilo potrebno puno vremena da prođe pa da neko krmeljavih očiju ustane na lijevu nogu i razmisli kako će se posrati na nečiji trud (drugačije se radnja ne može opisati). Nakon nešto manje od mjesec dana, to isto šetalište Vidikovac, izgleda isto onako kao dan prije akcije čišćenja. 

Vidikovac 08.05.2015. godine

"Njemačka je kapitulirala", bila je to vijest koja je prije 70 godina tačno na ovaj dan odjeknula svijetom. To je bila najveća pobjeda nad fašizmom. Tako ljudi kažu. Nisam svjedočio tome, ali svjedočim da pored današnjih fašista oni od prije 70 godina nisu ni vrijedni pomena. Ovi danas ubijaju polahko, neselektivno i ne odgovaraju za to u Nurnbergu. 

Sa nekog mog ličnog aspekta, ne vidim da će se u skorije vrijeme dogoditi neka akcija čišćenja ljudskih glava od nekulture ponašanja. Stoga opštinskim vlastima predlažem da se od gradskog odlagališta smeća na Površinskom kopu Garići napravi jedno veliko šetalište tako da bi se "fašisti" mogli osjećati udobno i da ne ulažu puno trudo oko zagađivanja šetališta. Nadam se da će šetalište biti dovoljno veliko za sve takve istomišljenike.

I molio bih ljude da iz one parole "Smrt fašizmu, sloboda narodu!" izbrišu ovo "sloboda narodu", predugo i previše je zloupotrebljavaju.