Najteži dijelovi kod stvaranja novog teksta su naslov i početak samog teksta. Za naslov se obično pobrinem na kraju, ali sa počecima uvijek neka bitka... Trebao sam napisati ovako? Nije dobro osmišljen početak! Neće se uklopiti sa nastavkom... Još kada ubacite i emocije u tekst, onda molite Boga da se ljudi ne udaraju po čelu dok čitaju isti. Jedan takav tekst, sa emocijama, bi trebao biti i ovaj.
Kada pišem o nečemu obično znam unaprijed reakcije ljudi, ništa drugačije nije ni ovaj put gdje pišem o muško ženskim prijateljstvima. Prvenstveno kada kažem prijatelji, mislim na prijatelje koji to postanu preko svojih djela, a ne preko preko facebook zahtjeva za prijateljstvo. Svako vam može reći koliko ima koza i ovaca, ali vam ne može reći koliko ima prijatelja. Nije sve tako ni sivo na tim društvenim mrežama, moguće je sklopiti prijateljstvo. Neka su dugoročna i lijepa, a neka pak završe blokom jer se niste slagali u horoskopu. Prijateljstvo koje je prestalo postojati, nije nikada ni postojalo.
Prijateljstvo kojeg ću se dotaknuti datira od 2011. godine, što i nije tako davno, ali pošto je nastalo na facebook-u, ima tu neku svoju draž što je opstalo do sada i što još uvijek traje. Odbojka je sport koji je zaslužan na mnoge lijepe uspomene u mom životu. Proživjelo se i lijepih i teških trenutaka, a najviše sam profitirao upoznavajući te zdrave ljude, energične i srčane, baš onakve kakav sam ja. Kada se nađeš u takvom okruženju ne može a da ti ne bude lijepo. Te 2011. godine gostujući u Zenici imao sam priliku prisustvovati utakmici ženskih ekipa i upoznati jednu djevojčicu koju krase pozitivne karakteristike. Tada mi je facebook pružio priliku da to poznanstvo ostane živo i da piše svoju istoriju.
Prijateljstvo nastane tek tako, iznenada, i nakon određenog vremena shvatiš da li je iznenađenje pozitivno ili negativno. Vjerovatno nisam zakasnio kada o tom prijateljstvu pišem tek sad, mnogo ranije sam spoznao da sam srećnik jer je iznenađenje pozitivno, ali za pravu riječ o prijateljstvu treba da dođe pravo vrijeme. Prijateljstvo ti je kao odnos mora i obale. Plime i oseke u životu čine da nekada budete tako bliski, a u sledećem trenutku tako udaljeni jer se uvijek umiješa neki treći faktor, Mjesec. Ni moje prijateljstvo nije Mjesec mazio pa je učinio da oseka traje mnogo duže od plime. Na jednoj stvari mu mogu biti zahvalan. Kada dođe vrijeme plime, učini da taj momenat bude poseban. Učini da taj momenat se prepričava i godinu, dvije poslije i taman kada pomisliš da ste već dugo razdvojeni, on iznova napravi taj momenat vrijedan sjećanja i radosti. Nemoguće je tačno odrediti trenutak rađanja prijateljstva. Kao što postoji kap koja prelije posudu koju punite, tako nakon niza prijatnih gestova postoji onaj koji vam prepuni srce.
I tako zavoliš nekoga ko je fizički daleko od tebe, a sjećanja na nju leže tu u grudima, tako blizu. Raduješ se i tuguješ u isto vrijeme. Znaš da će doći plima pa se obraduješ. Zaboraviš da će ponovo doći oseka i da će te razdvojiti bez pitanja. Kamo sreće da je više osoba poput nje, osoba koje te razumije i kada pričaš i kada šutiš. Osoba koje ti izmame osmijeh i kada si namrgođen. Osoba koje nisu markirane i nemaju cijenu, ali imaju srce puno ljubavi koju bezuslovno pružaju na ovaj ili onaj način. Reče jednom Ezop: "Zajednički život neće uvijek učvrstiti prijateljsto.".Kamo sreće da je više osoba poput nje...
Ovaj put me je Mjesec zeznuo, jer već sad mislim na oseku, i ne prija mi ta pomisao. Eto, zato, ne volim januar, ni bijele zimske vragove. U svakom snijegu vidim iste tragove, tragove malih stopa, broj trideset i ko zna, kako polako odlaze....
Više na: http://drarslanagic.blogspot.com/
