Ovo je priča o konobaru koji nije zavrnuo svoje goste iz inostranstva, priča o pravom ugostitetlju.
Pročitao sam negdje u novinama kako je BiH najnegostoprimljivija država u Evropi. Izvršio sam istraživanje, i mogu vam reći da to nije tačno, uopšte. Uspio sam pronaći čak jednog konobara koji nije zavrnuo stranca. Sagovornik je želio da ostane anoniman, ali ću vam reći da ga je rodila ista žena kao i mene, samo što je on sad Sarajlija, kao i mnogi drugi što su, i zove se Jasmin, a ime cure vam ne smijem reći mogli bi se noževi potezati.
Kako i zašto nije zavrnuo stranca stiže u nastavku....
Ćuješ paša moj, jebo te tito, prvi dan SFF-a mene odmah zapalo da radim prvu smjenu, nema žive duše, svi dođu naveče. Aj nema veze to, radit ću ja sutra drugu smjenu, kontam biće buraz para, samo da stranci nalete. Ponesem ti ja u drugu smjenu one šire od jabuke, mati mi poslala, da se rashladim malo prirodnim sokom. Dođem na pos'o, navalili stranci nakav film gledali, indijski dugometražni, ogladnili gledajući one zaštićene krave, a ja gostoprimljiv, nema 'vak'og na daleko. Te leti onom arapu čiji safir mi para oči, te onom onom indijcu ogrnutom svilom, na kraju odem onom poderanom rumunu, ćaća ga njegov jebo, naručio samo običnu vodu, a sat vremena me samo nešto zapitkuje, ne da poštenom čo'j'ku ni zaradit.
Svi oni lijepo jedu, ja ih još ljepše gledam, pa uzmem i ja onog soka od jabuka što mi mati poslala, da se malo rashladim. Čekam ja njih da završe pa da one račune pretvorim u €, kao i svaki drugi normalan konobar. Znaju stranci brojeve, arapi su ih i izmislili, ali ne znaju valute, tu su i naši umiješali prste. Svi završili sa jelom, arapi uče dovu posle jela, rumun nema šta učit nije ni jeo, ja trljam ruke da konačno naplatim, kad me u tom trenutku potjerao onaj sok od jabuke. On rijedak i hladan, a ja se još dobro najeo bureka, pa ima šta i potjerat, potjera u onaj wc i s' vrata molim boga da ne potraje, odoše mi gosti. Ma ništa od bakšiša, ništa od zavrtanja, ostah ja sat vremena zaglavljen, da mi se bi iščupat sa wc šolje. Odradio kolega strance, ljubi mi ruke k'o da sam mu dao bajramluka, a i jesam kad sam mu ostavio da cijedi strance.
Jarani kontali da posjedimo posle smjene, a i ja kont'o imaću para, pa bi se moglo posjediti, a kad su čuli da šta je bilo, mogao sam samo kući otići da me ne zezaju dugo. I ti mati, što mi nisi poslala sok kad je sajam knjige, to ionako niko ne posjećuje, ne bih ništa ni propustio, a ovako...
Sutra opet prva smjena, opet nema žive duše u smjeni, opet samo ruke u džepovima vraćam kući. Prekosutra i što sam trebao raditi drugu smjenu, jaran me zvao u svadbu. Naš'o si kad ćeš da se ženiš, aj što ne mogu ništa zaraditi, već se moram i potrošiti, jesi mi valj'o. Tako sam ti ja ostao jedini konobar u Sarajevu za vrijeme SFF-a koji nije zavrnuo stranca. Koji sam ti ja primjer od konobara, to je čudo.
P.S. Napomena: Svaka veza sa stvarnim likovima nije slučajnost, ili možda jest. Ko će mu ga znati.
Ako me ovaj sarajlija u toku noći upozna sa krošeom i aperktom, biće da veza sa stvarnim likovima nije slučajnost.
