I možda sam bila nezahvalna.
Znaš da sam Ovo nešto počela iz pogrešnih razloga, i otišla sam predaleko i umjesto tebe, sjebala sam nas oboje.
Hvala ti što si bio taj neko. Bio si neko moj. Hvala ti za one razgovore do jutra, hvala ti za svako "Dobro jutro" i za svako "Laku noć", hvala ti za svaki, kako ti kažeš, iskren zagrljaj, hvala ti što si pustio da budem tvoja mala maza, hvala ti za svaku Balaševu citiranu riječ, hvala ti za svaki poljubac..
Hvala ti što si mi pruzžo priliku da vidim kako je to kad voliš, i kako je to kad si voljen.
Hvala ti što si mi pružio da vidim sebe u tvojim očima.
Zaslužuješ ti puno više od male klinke kojoj tvoja ljubav dođe samo usputna stanica, znam da je davno bilo vrijeme da odem, al nekako mi je lijepo tu gdje jesam, našla sam sebi fino mjestu u tvom srcu, i baš mi se ne izlazi. :/
Ne znam mišu, jedino ovako i ti i ja nastavljamo tamo gdje smo nekad davno stali, vrijeme je..
I znaš ti si prvi kome sam rekla one najofucanije riječi današnjice, meni to ipak znači puno, volim te mišu mali i budi mi dobar, budi sretan, zaslužuješ ti to..
I nemoj da baciš malog tweetya samo ga stavi negdje, ne znam, neka ga zatrpa prašina i onda se nekad, nekad sjeti mene.
"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečiji, možda prosed, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo."
Autor teksta ostat će anoniman.
